Comments are off for this post

Živjeti s nebeskim carstvom u srcu

Prošle godine doživio sam divno iskustvo kad sam prvi put prošetao kraj Galilejskog jezera. Dok sam stajao pored obale gledajući u to drevno more i zelena brda koja ga okružuju, lako sam si mogao zamisliti život koji se tamo odvijao prije dvije hiljade godina, kad je Isus šetao tom obalom. U mislima sam Ga vidio kako na ranom jutarnjem suncu stoji na uskoj, kamenitoj obali, dok se ljudi svih uzrasta guraju oko Njega, pokušavajući se što više približiti tom neobičnom Učitelju, Iscjelitelju i
mogućem Izbavitelju.
Uvidjevši da je obala premala za preveliko mnoštvo koje se okupilo, Isus je poveo narod natrag na obronke gore gdje je proveo prethodnu noć u molitvi za svoje učenike. Nakon što je cijelu noć proveo u molitvi, Isus je pozvao svojih dvanaest učenika k sebi.
“Izgovarajući riječi molitve i pouke, položio je svoje ruke na njihove glave u znak blagoslova te ih tako odvojio za evanđeosko djelo.” (Ellen G. White, Isusov govor na Gori, str. 14.15)
Isus je znao da je došlo vrijeme da učenici počnu izravnije sudjelovati u Njegovom djelu, kako bi nakon Njegovog uznesenja ono moglo napredovati. Bio je svjestan njihove slabosti i snage. “Ipak, odgovorili su na Hristovu ljubav, i — premda su bili
sporoga srca za vjerovanje — Isus je u njima vidio ljude koje će moći obučiti i pripremiti za svoje veliko djelo.”
(Ellen G. White, Isusov govor na Gori, str. 14)

Isus je znao da su oni, zajedno s cijelim jevrejskim narodom, bili zavedeni učenjem rabina o Mesiji i Njegovom poslanju, i On je čeznuo otvoriti njihove oči da vide istinu.
Ponovno na obroncima gore
Sada su se Isus i učenici ponovo nalazili na obroncima gore, ovog puta okruženi mnoštvom ljudi koji su tragali i čeznuli za nečim boljim u svojem životu. Oni nisu bili samo iz Galileje, već iz različitih krajeva Judeje, uključujući i Jerusalim. Neki su doputovali iz područja istočno od Jordana, Pereje i Dekapolisa, zatim iz feničanskih priobalnih gradova na sjeveru, Tira i Sidona, s juga iz Idumeje, jugozapadno od Mrtvog mora. Svi su čuli za tog divnog Učitelja i Iscjelitelja, i svi su se nadali
da je možda upravo On dugo očekivani Mesija koji će ih najzad osloboditi od rimske vlasti!
Misli su im bile ispunjene viđenjima nacionalne slave i moći, bogatstva i sjaja, dok su se nadali da će baš tog dana Isus sebe proglasiti kraljem. Drugi su razmišljali o svojim željama da imaju bolje kuće, više hrane, ljepšu odjeću i dane ispunjene izobiljem i lagodnim životom.
Stigavši do zaravni, Isus je sjeo na meku zelenu travu. Osjećajući da će se dogoditi nešto neobično, učenici su
se gurali oko Njega. Ostalo mnoštvo, nestrpljivo da čuje što im Učitelj želi reći, sjelo je i ne sluteći da će se
njihov svijet uskoro okrenuti naopačke.
Drukčiji pogled na svijet

“Blago siromasima u duhu, jer je njihovo carsstvo nebesko!” rekao je iznenađenom mnoštvu. “Blago
krotkima, jer će naslijediti zemlju. Blago žednima i gladnima pravde, jer će se nasititi!” (Matej 5,3.5.6)
Siromašni, krotki, gladni i žedni —jesu li to oni koje će Bog blagosloviti? Književnici i fariseji ih nisu učili tako; oni su tvrdili da nad onima koji pate počiva prokletstvo. Te vođe su ih učile “zapovijesti ljudske” (Matej 15,9),
donoseći dodatnu patnju ljudima koji su se borili poštovati bezbrojna pravila, zakone i odredbe koje su im ti lažni učitelji nametnuli. Udarajući u samu srž problema, Isus je uzdizao nepromjenjivu prirodu Božjega zakona, objavljujući da samo držanje slova zakona nije dovoljno. “Jer, velim vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i fariseja, sigurno nećete ući u carstvo nebesko.” (Matej 5,20) Možete li zamisliti šapat koji se širio svjetinom: Ako neće književnici i fariseji, ko će onda moći ući u carstvo nebesko? Isus im je otkrivao još više, skidajući slojeve vidljivog ponašanja i izlažući unutrašnja djela duše. “Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne čini preljube!’ A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već — u svom srcu — s njom učinio preljubu.” (Matej 5,27.28) Učitelj je nastavio s neugodnim razotkrivanjem, govoreći o rastavi braka, kletvama, nasilju, istinskoj velikodušnosti i pokazivanju ljubavi prema neprijateljima. Težimo promjeni i buđenju Isus je nastojao promijeniti svakodnevni život pripadnika svojega naroda. »čeznuo je da ih oživi, donoseći nebesko carstvo u njihova srca. Vjersko iskustvo je od najveće važnosti i treba nam biti na prvom mjestu dok se suočavamo s posljednjim danima ovozemaljske istorije. “Nama nedostaju vjera i ljubav. U vremenu opasnosti u kojem živimo svi naši napori su nedovoljni. Ponos i ugađanje vlastitim sklonostima, bezbožnost i nepravda kojima smo okruženi vrše uticaj na nas. Malo njih uočava važnost odbacivanja, koliko god je to moguće, svega onoga što ima negativan uticaj na vjerski život. Pod uticajem okruženja, malo njih razmišlja o duhovnom rastu.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 5, str. 232) Isus želi ostvariti blisku zajednicu s nama. Upravo je On svojim rukama stvorio čovjeka i udahnuo mu dah života kojim ga je učinio “živom dušom”. On je čeznuo promijeniti srca i umove kako bi karakter Njegovog naroda bio na Njegovu sliku. On se nadao da će oživiti svoju djecu udahnjujući u njih nebeske blagoslove. Jesu li nama danas u manjoj mjeri potrebni promjena i buđenje? Isus zna da se na mnogo načina borimo s istim kušanjima s kojima su se suočavali ljudi onoga vremena. Njegova propovijed na Gori blaženstva je isto tako lijepa i silna danas kao i prije dvije hiljade godina. Iz nadahnutog pera čitamo: “Riječi koje je Hrist izgovorio s Gore blaženstva sačuvat će svoju silu kroz sva vremena. Svaka misao je dragulj iz riznice istine. Načela iznesena u ovoj propovijedi vrijede za sva vremena i za sve ljude. Hrist je božanski silno izražavao svoju vjeru i nadu ističući jednu po jednu vrstu ljudi, blagoslovljenih zato što su izgradili pravedan karakter. Živeći životom Darovatelja života, vjerom u Njega svatko može dostići ideal opisan Njegovim riječima.” (Ellen G. White, Isusov govor na Gori, str. 10)

Raspored buđenja

Naš Spasitelj čezne da ispuni naπa srca, domove i crkve nebeskim mirom i radošću. Pažljivim proučavanjem Njegove propovijedi zabilježene u Evanđelju po Mateju, u poglavljima 5, 6 i 7, pronalazimo plan za buđenje i hrišćanski život. Upravo tu On jasno i otvoreno otkriva što znači biti sličan Njemu. U ovoj propovijedi Isus nas poučava vrijednostima koje čine temelj Njegovog Zakona i Njegovog karaktera — vrijednostima koje su vječne: poštenju, čistoći, ljubaznosti, nesebičnoj ljubavi, velikodušnosti i vjernosti. On želi uzdići naš pogled s ovog prolaznog, palog svijeta. Umjesto da težimo zemaljskom blagu, “gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga” (Matej 6,19), Spasitelj nas poziva da sabiremo “blago na nebu” (stih 20) koje će vječno trajati. Umjesto da tražimo vlast ovoga svijeta, Isus nas potiče: “Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16) Kad govori o strahu zbog trenutnih potreba, Isus nas hrabri da se ne brinemo govoreći: “što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! … Jer zna i Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite carstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se sve dodati” (Matej 6,31-33).

Ted N. C. Wilson

Comments are closed.