Comments are off for this post

Šta nas to čini drugačijima?

Molitva je ono što hrišćansku crkvu čini drugačijom od svih klubova, bratstava ili svetovnih organizacija. Molitva čini važnu razliku između hrišćanstva i ostalih svetskih religija. Bez molitve nemamo ništa više osim Knjige obavještenja, određenog vjeruju po kome bi trebalo pokušati živjeti. Činjenica da u stvari možemo da razgovaramo sa Bogom, da održavamo vezu sa Isusom Hristom, čini molitvu najvažnijom u hrišćanskom životu.

Pogledajmo Luka 18,10-14. da bismo dobili opštu sliku o molitvi i njenom značajnu: »Dva čovjeka uđoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nisam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubočinci, ili  kao ovaj carinik. Postim dvaput u nedelji; dajem desetak od svega što imam. A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše ni očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: Bože! milostiv budi meni grešnome. Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se; a koji se sam ponižuje podignuće se.«

Jedan od prvih preduslova za molitveni život ispunjen značenjem jeste poniznost. Samo osoba koja je prešla stepenice dolaženja Hristu, koja je osvjedočena da je grešnik i da je nemoćna da spase samu sebe, predstavlja poniznu i predanu osobu. Da li je možda moguće da neko nikada ne dođe do dubljeg poznanja o značenju molitve zbog toga što još uvijek nije došao Hristu? Sigurno postoji takva mogućnost.

Međutim, kad shvatimo da je osnova hrišćanskog života zajednica sa Hristom, i kad dođemo k Njemu da bismo dobili spasenje, bićemo osposobljeni da se molimo kako treba. Tek kada je carinik priznao svoje grešno stanje i došao Bogu moleći Ga za milost, bio je opravdan. Jedna od uobičajenih predstava o molitvi jeste da je njen prvenstveni cilj primanje odgovora. Želeo bih da kažem da ako je vaš prvenstveni cilj da u molitvi dobijete uslišenje i određene odgovore, neće proći dugo vremena i vi ćete prestati da se molite. Posjedovanje vječnog života znači posvetiti se upoznavanju Boga. A i prvenstveni cilj molitve jeste poznavati Boga. Prvenstveno je važna zajednica, održavanje veze, a ne primanje odgovora.

Koliko dugo bi vaši međuljudski odnosi potrajali kada bi jedini cilj vaših razgovara sa ljudima iz vaše okoline bio da vas usliše kad tražite od njih da nešto urade za vas? Mi obično razgovaramo sa svojim prijateljima samo radi održavanja prijateljstva. Isto važi i za molitvu. Isus je rekao u Matej 6,33: »Nego ištite najpre carstva Božjega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.« Tek na kraju se govori o životnim potrebama. Bog zna naše potrebe. Molitva nije tu da Mu na prvom mjestu iznesemo svoje potrebe. Ona treba da razvije i održi prijateljstvo sa Njim.

Molitva kao predmet je neiscrpna tema. O njoj su napisane čitave knjige koje su tek dotakle površinu. Međutim, postoji još jedna pojedinost koju bih želio sada kratko da dotaknemo, a to je činjenica da treba da se oslobodimo svake žurbe. Mnogi čak i u trenucima molitve ne primaju blagoslov stvarne zajednice sa Bogom. Oni se suviše žure. Brzim koracima hitaju da prođu kroz krug Hristove drage prisutnosti, zastajući možda samo za trenutak na ovom svetom području i ne čekajući na savjet. Oni nemaju vremena da ostanu sa božanskim Učiteljem. Vraćaju se na svoj posao sa svojim teretom. Ovakvi neće nikada postići najveći uspjeh, sve dok ne nauče tajnu duhovne sile. Moraju da omoguće sebi vrijeme da razmisle, da se mole i da čekaju kako bi im Bog obnovio fizičke, umne i duhovne snage. Ne trenutak u kome ćemo zastati u Njegovoj prisutnosti, već lični kontakt s Njime — to je naša potreba. Odsustvo žurbe u vašem molitvenom životu je jedna od najvećih tajni pomoću kojih možete pronaći ličnu zajednicu sa Hristom.

Izvor: Odlomak iz knjige “Upoznajmo Boga”, Morisa Vendena

Comments are closed.