Comments are off for this post

Šta je novo u novorođenju?

„Ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božjega.“ (Jovan 3,3)

Mnogi ljudi koji su u prošlosti dolazili Hristu smatraju da njihovo dolaženje nije bilo ni potrebno, jer potčinjavanje Hristu nije bilo trajno. To je jedna od veoma krupnih nedoumica danas u hrišćanskom svijetu. Postoje hiljade ljudi koji su došli Isusu sa osjećanjem velike potrebe, a kasnije su se razočarali, jer je iskustvo „obraćenja“ počelo da blijedi. Moguće je iskreno prihvatiti Hrista i odreći se sebe za vrijeme Sedmice molitve prošle školske godine, ili na nekom evanđeoskom bogosluženju, ali i prepustiti da to iskustvo umre zato što oko njega nismo ništa učinili. Da bismo rasli u hrišćanskom životu moramo naučiti kako da se obraćamo svakog dana. Obraćenje je nešto više od toga da se Bogu jedanput kaže Da. Kad se neko sedmicu za sedmicom budi i otkriva da još uvijek ima iste probleme, slabosti i strahovanja, nalazi se u iskušenju da pomisli da se obraćenje i nije dogodilo. Misli da može čekati sledeću evangelizaciju, probuđenje, poziv sa propovjedaonice da bi se ponovo obratio. On ne shvata da sotona često djeluje sa mnogo nastojanja baš na onoga za koga vidi da dolazi Hristu. Sotona se baš naročito trudi tada; više nego ikad ranije. Stvari mogu poći nagore u periodu poslije obraćenja. Može biti više iskušenja, više nevolja i više poraza nego prije odluke da se služi Bogu. Da li ste vidjeli kako se to događa? Sotona isprobava sve što zna da bi nas naveo da odustanemo i zaboravimo Boga. Ako obraćenje nije iznenadna pobjeda, mir, sloboda od grijeha i iskušenja, šta je onda ono u stvari? Ovdje je definicija obraćenja zasnovana na sadržaju dva poglavlja iz knjige Čežnja vjekova – Nikodim i Na Jakovljevom studencu. Obraćenje je natprirodno djelovanje Svetog Duha na ljudskom srcu koje uzrokuje promjenu stava prema Bogu i stvara novu sposobnost da upoznamo Boga – sposobnost koju nismo imali ranije. Obraćenje je Božje djelo a ne naše. Kad smo nanovo rođeni, mi umjesto da budemo protiv Boga prelazimo na stranu Njegovih prijatelja. Sada imamo težnju za duhovnim istinama koje su nam izgledale strane dok smo bili u neprijateljstvu sa Bogom. To nije kraj, isto kao što fizičko rastenje nije kraj fizičkog života. To je samo priprema za početak hrišćanskog života. To je samo prvi udisaj.

Odlomak iz knjige “Djelotvorna vjera”, Morisa Vendena

Comments are closed.