Comments are off for this post

Sloboda kroz ropstvo

U starim danima američke istorije, dok je još bilo robova i robovlasnika, pored rijeke Misisipi nalazila se velika pijaca robova. U blizini je stajao Abraham Linkoln i kad je vidio, za vrijeme licitacije, bol i rane razdvajanja porodica onih koji su prodavani, podigao je pesnicu i rekao: „Ako ikada budem imao priliku da udarim po ovome, udariću svom snagom!“ On je to učinio i stavio potpis poslije nekoliko godina, tom istom rukom, na Proglas oslobođenja.

Jednom prilikom, prije ovog Proglasa, na licitaciji trebalo je da bude prodat rob po imenu Džo. Bio je star, preživio je mnogo i počeo je da mrmlja kao za sebe: „Neću da radim!“ Oni koji su se nadmetali čuli su ga, pa je ostalo malo onih koji su za roba neradnika ostali da licitiraju. Međutim, jedan čovjek je produžio i platio dobru sumu novca za njega. Odveo je Džoa do kočije i oni su se povezli iz grada putem prema plantažama. Tamo je, pored jezerceta, stajala kućica. Bila je okružena cvijećem, popločanim dvorištem i imala je čiste zavjese na prozorima. Novi gospodar je Džou kazao: „Ovo je tvoj novi dom, Džo!“ Džo je teško mogao da povjeruje, a onda se sjetio i rekao: „Neću da radim!“ Gospodar je odvratio: „Ne moraš da radiš Džo, jer sam te ja kupio da bih te oslobodio.“

Uvijek mi se sviđao taj dio, ali to nije i kraj ovog događaja. Stari Džo je pao pred gospodareve noge i rekao: „Gospodaru, služiću vam do kraja života!“ Vidim još jednu prodaju robova. Vidim ljude koji znaju šta znače bol, suze i rastanci. Jednoga dana neko iz Daljnje zemlje gleda dolje ka njima i kaže: „Ako budem mogao da udarim po ovome, udariću svom svojom snagom!“ I to je uradio. Potpisao je Proglas našegoslobođenja svojom krvlju. Otkupio nas je da nas oslobodi. Međutim, mi gledamo prema njemu i kažemo: „Nećemo da radimo jer ne možemo“ A On kaže: „Ne moraš da radiš. Ja sam te otkupio da te oslobodim.“

Kada to shvatiš, padaš na koljena pred Njegove noge i govoriš: „Gospodaru, služiću Ti do kraja života.“ A zatim otkrivaš da postignuća koje ranije nisi mogao da ostvariš, sada možeš, jer Isus živi svoj život u tebi. Shvatam da On ima kuća pored jezera koje izgleda kao stakleno more. Sve je popločano, i u cvijeću, a ima i cvijeća koje još nisam vidio. On to sprema za mene i tebe.

„Znajući da se propadljivim srebrom i zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg življenja … nego skupocenom krvlju Hrista …“ (1. Petrova 1,18,19)

Odlomak iz knjige “Djelotvorna vjera”, Morisa Vendena

Comments are closed.