Comments are off for this post

Sigurnost spasenja

Kad je riječ o ovoj temi, mogli bismo da se pozabavimo pitanjem da li smo sigurni da je Isus istorijska ličnost, da li je On uopšte živio na našoj planeti. Isto tako, mogli bismo da pokrenemo pitanje da li smo sigurni da je Isus umro za nas. Ali, smatram da to znamo, da smo u to sigurni, i da nema potrebe da o tome govorimo. Pitanje koje je vjerovatno važnije glasi da li ja imam sigurnost u svoje lično spasenje? Naravno, ja ovdje ne postavljam pitanje da li smo savršeni? Dobro znamo da nismo. Doduše, težimo savršenstvu i ne želimo da griješimo. Biblija nas takođe uči da pazimo jer, ako smo u jednom trenutku spaseni, to možemo izgubiti u sledećem. Kada jednom prihvatimo Isusa kao svoga Spasitelja, to još nije garancija da će tako i ostati. Vjerovanje «jednom spasen, zauvijek spasen» nije učenje Biblije. Pitanje koje želim da postavim svima nama jeste da li ja lično imam sigurnost u svoje spasenje.
Da vam uputim nekoliko pitanja. Da li želiš da imaš stalnu zajednicu sa Isusom, da li poznaješ Isusa? Zapažaš li promjenu u svom životu? Nisi ravnodušan prema grijehu u svom životu, zar ne? Voliš li Božju riječ i želiš li da saznaš šta je Njegova volja? Da li voliš druge ljude?
Ne možemo imati pravi, pun smisla, djelotvoran hrišćanski život ako nemamo sigurnost u svoje spasenje. A kako možemo biti u to sigurni? Svakako ne na osnovu toga što će nam neko reći da možemo biti sigurni u svoje spasenje, jer stvari možda nisu kakve bi trebalo da budu. Niti tako što ćemo se osloniti na sopstvena osjećanja, jer osjećanja su nepostojana – ona nas mogu prevariti. A ni tako što ćemo se ponašati kao da smo sigurni u svoje spasenje. Mi se možemo pretvarati. Neki koji spolja izgledaju pravi hrišćani nemaju pravu i živu zajednicu sa Bogom.
Ako ste pozitivno odgovorili na četiri pitanja koja sam vam postavio, tada možete imati sigurnost u spasenje. To ukazuje da ste prihvatili Isusa kao svog Spasitelja, da ste Mu se u potpunosti predali i da ste dozvolili Svetome Duhu da upravlja vašim životom. Ako smo pozitivno odgovorili na ova pitanja, to ne znači da smo završili posao i da možemo da se opustimo. Mi svakoga dana treba sebi da postavljamo ta pitanja.
U ovom kratkom članku nećemo se baviti svim pomenutim pitanjima. Drugo, treće i četvrto rezultat su onoga čime se bavi pitanje broj jedan. Treće i četvrto pitanje su razjašnjenje pitanja broj dva. Pozabavićemo se, dakle, samo prvim pitanjem, pitanjem koje je suština i središte naše teme. Ono glasi: «Da li poznaješ Isusa Hrista?» (Filibljanima 3:10).
Postoji velika razlika između znati nekog i poznavati ga. Ja znam Dvajta Nelsona. Sreo sam ga, razgovarao s njim, rukovali smo se, lično sam čuo njegove propovijedi i čitao njegove knjige. Ali, iako ga znam, zapravo ga ne poznajem. On mene ne poznaje i vjerovatno ne zna. Kada biste mu spomenuli moje ime, ubijeđen sam da on ne bi znao o kome je riječ.

Neki ljudi znaju Isusa, čitali su Njegovu riječ (Sveto pismo), idu u crkvu, pevaju pjesme o Njemu, i mole Mu se. Oni znaju da je živio na našoj planeti, da je bio veliki prorok i učitelj. Znaju da je umro za nas, da je vaskrsao i da je Božji Sin. Ali, oni nemaju duboku, ličnu zajednicu s Njim.

Ja poznajem svoga oca. Živio sam s njim u kući do svoje 15. godine.  Poznajem ga 41 godinu. Mi stalno telefonom ili lično održavamo kontakt. Ne postoji niko ko bi me mogao razuvjeriti da je on moj otac. Siguran sam u to prvenstveno zbog našeg odnosa otac-sin. Moj otac je takođe izvršio uticaj na mene. U određenoj mjeri ja sam ono što jesam zbog svog odnosa s njim. Nema sumnje da sam ja sin Ferenca Puškaša.

Isto možemo reći o svom odnosu sa Isusom Hristom i svojoj  sigurnosti u spasenje. Što duže idemo sa Isusom, bićemo Mu sve bliži i sve ćemo više ličiti na Njega. Ta sličnost sa Isusom daje nam sigurnost u spasenje. Ne u smislu da mi zarađujemo spasenje, nego nam to samo pokazuje da smo prihvatili dar spasenja i da je Isus središte našeg života. Ti si ono što jesi zahvaljujući svojoj zajednici sa Isusom Hristom. Ako je to bliska zajednica, onda će ona u tebi izvršiti uticaj na dobro. Ako je to zajednica na odstojanju, tada neće biti većeg uticaja Isusovog života u tvom  životu.
Apostol Jovan u 1. Jovanovoj 1:1 kaže da on ima duboku i ličnu zajednicu sa Isusom Hristom. On je Njega čuo svojim ušima kako propovijeda, svojim očima je vidio čuda koja je On učinio, i dodirnuo Ga je svojim rukama. Apostol Jovan je imao ličnu zajednicu sa Isusom Hristom. On u drugom i trećem stihu kaže da tu zajednicu sa Isusom Hristom želi da podijeli sa nama kako bismo je i mi mogli iskusiti.

Teško je imati duboku zajednicu s nekim koga jedva poznajemo, ili nemamo ničeg zajedničkog s njim. Kao grešnici, mi nemamo ničeg zajedničkog sa svetim Bogom. Zahvaljujući Isusovoj smrti, mi više ne moramo da budemo odvojeni od Boga. Sada imamo nešto zajedničko sa Bogom – Njegovog Sina Isusa Hrista.

Mi ne možemo vidjeti Isusa svojim fizičkim očima kao apostol Jovan, ali možemo vidjeti kako djeluje u našem životu. Mi ne možemo čuti Isusa svojim fizičkim ušima, ali ga možemo čuti dok proučavamo Njegovu Reč ili se molimo. Takođe, mi ne možemo dodirnuti Isusa, ali možemo osjetiti Njegov dodir u svom životu.

Šta nam daje sigurnost u naše spasenje? Apostol Jovan u 1. Jovanovoj 1:4 kaže da je to radost koja je rezultat zajednice sa Isusom Hristom. Ako nemaš radosti koju Isus daje, nećeš imati ni sigurnost u spasenje – sigurnost u svoju zajednicu sa Isusom Hristom. Ako nemaš radosti u zajednici sa Isusom, onda ili nemaš zajednicu s Njim ili tvoja zajednica s Njim nije duboka. Što si bliži Isusu, bičeš srećniji.

Zašto neki od nas nemaju ovu radost, niti sigurnost u svoje spasenje? Prvo, mi nemamo duboku zajednicu sa Isusom. Drugo, postoji nepriznati grijeh. Grijeh je glavni uzročnik naših problema i nedostatka prave sreće. Treće, nismo poslušni Bogu. I četvrto, tražimo sreću u ovome svijetu (zabave, putovanja, piće, krevet, i sl.). Za razliku od sreće ovoga svijeta, koja je trenutna, sreća u Isusu Hristu je potpuna. Bez zajednice sa Isusom, bez sigurnosti u spasenje, nema ni prave, istinske sreće. Ne možemo imati duboku zajednicu sa Isusom a sumnjati u svoje spasenje.
Da li imaš duboku zajednicu sa Isusom Hristom? Da li poznaješ Isusa? Da li vidiš da je Isus prisutan u tvome životu? Da li vidiš promjenu u svome životu? Ako je odgovor DA, onda ne treba da sumnjaš u svoje spasenje. Ako je odgovor NE, ti si možda religiozan, ali nemaš duboku zajednicu sa Isusom – pa nije ni čudo što nisi siguran u sopstveno spasenje.

 

mr Rudika Puškaš

Comments are closed.