Comments are off for this post

Preobražaj karaktera

Niko nije pao tako nisko, niko nije toliko grešan da ga ruka Božje milosti ne može podići i preobraziti njegov karakter. O preobražaju karaktera Biblija govori kao o promjeni srca ili prirode: „I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega i daću vam srce mesno. I Duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.” Jezekilj 36,26.27.
Kad Biblija govori o „novom srcu”, ona ne misli na osjećanja. Promjena srca predstavlja promjenu karaktera. To znači promjenu navika, običaja, namjera i motiva. Znak promijenjenog srca je promijenjen život, korjenita promjena u riječima i djelima i ponašanju prema svima s kojima dolazimo u dodir. O mogućnosti te promjene ili preobražaja karaktera govori prorok Isaija pozivajući nas umjesto Boga: „Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna.” Isaija 1,18.
Samo Bog može da izvede preobraženje ljudskog karaktera. Samo je On u stanju da od pobunjenika protiv Božjeg Zakona načini poslušnog slugu i podanika svoga carstva. Samo pod djelovanjem životodavne sile Svetoga Duha sva ljudska bića mogu postati „sluge Hristove, tvoreći volju Božju od srca” (Efescima 6,6). Ako kažete: „Ja ne mogu pobijediti mane svoga karaktera”, onda je nemoć u vašoj volji, a ne u Božjoj sili. Stvarna teškoća se nalazi u ustezanju da se potčinimo Božjoj volji. Istina je da niko ne može da kontroliše svoja osjećanja, svoje strasti, svoje želje, ali svako može da potčini svoju volju Božjoj volji i tako promijeni ne samo karakter nego i cio svoj život. Problem promjene karaktera je u stvari problem volje i predanja.
Potčinjavanje svoje volje Božjoj volji predstavlja novi princip života, novo načelo volje i akcije. Taj princip je Hristos uporedio s kvascem:
„Carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.” Matej 13,33.
Za Jevreje Hristovog doba kvasac je predstavljao simbol grijeha, ali u Hristovoj priči o kvascu i brašnu, kvasac predstavlja energiju obnove
života i karaktera, istinu i riječ evanđelja.
Hristos se molio za preobražaj karaktera svojih učenika riječima: „Osveti ih istinom svojom: riječ jeTvoja istina.” Jovan 17,17.
Kvasac istine je načinjen od riječi Božje istine. Kad se Biblija proučava, a ne samo čita, tada Sveti Duh osvjedočava dušu o grijehu. Istina Božje Riječi počinje da mijenja želje, pobude,namjere, prečišćava misli, zagrijava dušu i osvećuje raspoloženje. Kvasac istine nadahnjuje
sposobnosti i daje život duši.
Čovjek koji je ranije volio samo sebe, novac i uživanja, i više nikog i ništa, odjednom je sposoban da se odrekne sebe i da pomaže ljudima oko sebe. Za sav ostali svijet on postaje čudan, neobjašnjiv; njegovi bliski prijatelji ga više ne shvataju. Ljubav postaje najviši motiv i pokretač svake njegove akcije i aktivnosti. Takav čovjek može da kaže kao i apostol Pavle poslije svoga obraćenja: „Sve mogu u Isusu Hristu koji mi moć daje.” Filibljanima 4,13.
Kao što kvasac u brašnu djeluje iznutra, a dolazi spolja u brašno, tako energija koja obnavlja karakter mora da dođe spolja, od Boga. Kao što žena stavlja kvasac u brašno, tako se promjena karaktera može proizvesti samo silom Svetog a Duha i istraživanjem Božje Riječi. Nema
promjene karaktera bez potčinjavanja djelovanju te Sile. Isus je o toj Sili govorio kao o trećem licu Boga: „A kad doće On, Duh istine, uputi
će vas na svaku istinu.” Jovan 16,13.
Čovjek ne može promijeniti svoj karakter ma koliko imao jaku volju. Mnogi su pokušali da odbace neke rđave navike, ali svaki takav pokušaj je upaprijed osuđen na neuspjeh. Uzaludan je pokušaj kidati ljeti lišće sa živog drveta. Lišće ponovo raste. Tek kad se sjekira stavi na korijen drveta, lišće će otpasti da se više nikada ne vrati. Isto tako potok se ne može očistiti ako se sam izvor ne očisti. Uzaludan je pokušaj obnavljanja karaktera i života bez Hrista – Hristova religija nije jedan uticaj više među mnogim drugama, niti jedna religija više među mnogima, nego ona predstavlja najviši uticaj koji prožima cijelo biće, dopire svuda i potčinjava svaki drugi uticaj. „Jer je živa riječ Božja, i jaka, i oštrija od svakoga mača, oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnim.” Jevrejima 4,12.
Teorija ili ispovijedanje vjere je nedovoljno; znanje istine je takođe nemoćno da promijeni ijednu našu misao. Tek usađivanjem kvasca istine Duhom Svetim i Rečju istine počinje prava saglasnost sa Božjom voljom. Tada osjećanje obaveze prema Božjem Zakonu postaje radost, a
ne teret. Prava poslušnost je plod djelovanja tog novog životnog principa. Ona proizlazi iz ljubavi prema pravednosti, a ne iz pukog osjećanja obaveznosti. Srž svake pravednosti je ljubav prema Božjem Zakonu kao izrazu Božjeg karaktera.Ova velika istina pravog preobražaja karaktera pod djelovanjem kvasca istine u ljudskom srcu iznijeta je u Hristovim riječima Nikodimu, učenom jevrejskom učitelju: “Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božje.” Jovan 3,5.
Nikodim je zauzimao ugledan položaj u jevrejskoj naciji. Bio je visoko obrazovan i obdaren natprosječnim karakterom. Iako je bio bogat, učen i poštovan, njega je neobično privuklo učenje poniznog Nazarećanina. Poželio je da čuje nešto više od tih divnih istina. Jedne noći na
Maslinskoj gori njegovo glavno pitanje Hristu glasilo je: ‘”Kako da se spasem?” Da li je moguće da čovjek može da promijeni svoje srce, svoj karakter, svoj život u zrelim godinama kad je već potpuno oformljen? “Kako može to biti?” (Jovan 3,9) , pitao je zamišljeni Nikodim.
Te noći Nikodim je primio objašnjenje koje nikada nije zaboravio. Bilo je potrebno da istražuje Pisma na nov način, ne kao teoriju radi diskusije, nego kao vodu života za dušu. Vidio je da preobražaj karaktera mora doći vjerom u Hrista, vjerom koja znači gledanje u njega kao
Spasitelja: “Gle, Jagnje Božje koje uze na se grijehe svijeta.” Jovan 1,29. „Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojim bi se mi mogli spasti.” Djela apostolaka 4,12. Ako se ne odupremo ljubavi koja nas privlači sa Hristovog krsta, mi ćemo doći u njegovo podnožje s
kajanjem što su naši grijesi razapeli Božjeg Sina. Tada će Božji Duh usaditi u nas klicu novog karaktera i novog života. Tada će sam Bog urezati u naša srca i um da hoćemo i možemo biti novi ljudi i žene. Tada ćemo moći da kažemo kao što je rekao Hristos: “Hoću činiti volju Tvoju, Bože moj, i Zakon je Tvoj meni u srcu.” Psalam 40,8.

 

Comments are closed.