Comments are off for this post

Pet mitova o braku

Najveća sreća u braku ne nalazi se u početnoj euforiji nego u dugoročnom zadovoljstvu poniklom iz dugogodišnje vjernosti unutar zajednice dva bića.

Sreća u braku može biti ili trajna ili neuhvatljiva. Neki su u braku 40 godina i više, a njihova ljubav i romansa još uvijek su svježe i razdragane kao da su se vjenčali tek prije mjesec dana. Drugi, pak, jedva da su otvorili sve svadbene poklone, a već osjećaju kako se mrzovolja uvlači u njihov odnos, pa više razmišljaju o brakorazvodnoj parnici nego o stabilnom domu. U čemu je razlika između trajne sreće i kratkotrajne romanse u braku?
Savremeni istraživači nude nam izvjesne zaključke na osnovu dobijenih saznanja. Džon Gotman, profesor fiziologije na Vašingtonskom univerzitetu, izvršio je neka pionirska istraživanja u sadašnjem sjevernoameričkom kontekstu. Gotman je ispitao hiljade parova, uzimajući u obzir brojne varijable koje utiču na stabilnost braka. Njegovo istraživanje pomoglo je da se pojasne činioci koji vode sreći u braku i one druge koji ukazuju na mučnu bitku koja se okončava eventualnim razvodom.
Istraživanje takođe upućuje na neke od velikih mitova koji prate ljubav i brak. Ti mitovi ne potiču iz drevnih plemenskih legendi i obreda, nego iz uobičajenih pretpostavki koje većina ljudi prihvata kao tačne. Korisno je istražiti neke od tih mitova i razmotriti implikacije u pogledu izgradnje dobrog bračnog odnosa.

Mit br.1: Velika očekivanja mogu upropastiti brak. O braku se često misli kao o dobrom poslovnom poduhvatu – podizati djecu, upravljati imovinom i stvarati veze između porodica. Pored toga, mi očekujemo da brak bude beskrajna romansa, strastvena želja, blisko prijateljstvo, a da ipak pokriva sve tradicionalne osnove roditeljstva, porodičnih veza i poslovnih dužnosti u životu.
O tako velikim očekivanjima ponekad se misli kao o nerealnim i štetnim po srećan brak. Ali najnovija istraživanja ukazuju da, iako je neophodno da budemo realni u svojim očekivanjima, velika očekivanja mogu navesti na veće ulaganje u brak pa i do boljeg ishoda. Ljudi sa malim očekivanjima očigledno ne investiraju mnogo u dobar brak i spremni su da se zadovolje osrednjim umjesto zaista dobrim brakom. Gotman kaže: „Ljudi koji imaju viša mjerila i veća očekivanja u pogledu braka, imaju i najbolje a ne najgore brakove.“

Mit br. 2: Muškarci su sa Marsa a žene sa Venere. Ova izreka, uzeta iz dobro poznate knjige pod istim naslovom, sugeriše da između muškarca i žene postoje duboke razlike i da oni u osnovi žele različite stvari od braka. Bezbroj popularnih knjiga pokušava da parovima pomogne u prevazilaženju te razlike, polazeći od premise da postoji ogroman jaz između onoga što žele muškarci i onoga što očekuju žene.
Da li se muškarac i žena razlikuju na način koji ugrožava brak? Iako je odgovor, kako ćemo zapaziti, „da“, te popularne knjige često previđaju bitnu zajedičku osnovu između onoga što i jedno i drugo žele u braku i njihove zajedničke čežnje i potrebe. I, što je još važnije, one zanemaruju činjenicu da su izrazito naglašene razlike između polova u istraživanju bile povezane sa nesrećnim brakovima, dok „je bilo veoma malo takvih razlika u srećnim brakovima“. A „muški tradicionalizam“ (odražava se u takvom pristupu braku u kome se ispoljavaju želja za dominiranjem i vladanjem) statistički je povezan sa nižim nivoima kvaliteta odnosa u braku.
Da, postoje izvjesne opšte razlike koje je istraživanje objelodanilo. Muškarci su, na primjer, skloniji da se povuku suočeni sa bračnim konfliktom, a žene da budu aktivnije u verbalnom smislu. Ovo se vjerovatno dešava stoga što su muškarci skloniji izlivu negativnih emocija, te im je potrebno više vremena da se oporave posle prepirke. Muškarac isto tako može biti skloniji da „sredi“ problem, dok žena često više voli da je muškrac sasluša. Muškarci su skloniji vizuelnim obrascima u vezi sa seksualnom privlačnošću, i na njih manje utiče kontekst odnosa. Žene su često vičnije prilagođavanju emocionalnom stanju drugih ljudi, a muškarci su skloniji nadmetanju u razgovoru.
Ali, činjenica je da istraživanje isto tako pokazuje da muškarac i žena umnogome očekuju slične stvari od braka, i da je, po obostranom priznanju, duboko prijateljstvo nešto što pruža najveće zadovoljstvo u jednom uspješnom braku. Liste ostalih činilaca koje u stvari predstavljaju preduslov za dobar brak pokazuju da postoje tek neznatne razlike u načinu na koji osobe različitog pola rangiraju ono što ih zaista zadovoljava u jednom bliskom odnosu. Jedna od najbolje čuvanih tajni u svijetu odnosa jeste da muškarci, prosječno, više trpe od negativnih emocionalnih komplikacija i komplikacija povezanih sa zdravljem kada su bez bliskog odnosa nego što je to slučaj kod žena.
Parovi koji ostvaruju solidne odnose prilagođavaju se specifičnim obilježjima ličnosti svog partnera i solidno prijateljstvo smatraju temeljem dobrih odnosa. Oni uvažavaju razlike između polova, ukoliko ih ima, i traže načina da zadovolje svoje uzajamne potrebe. Iako Biblija koristi donekle drugačiji jezik da opiše ulogu muškarca i žene u braku, zajednički element je uzajaman nesebičan stav u kome su oboje otvoreni i prijemčivi u pogledu potreba onog drugog (vidjeti Efescima 5,21-33). To nije opis burnog raskoraka o ulozi polova niti dominacije muškarca nad ženom, nego nježne međusobne zajednice, gde oboje žele da učine dodatni korak radi dobra onog drugog.

Mit br. 3: Aktivno slušanje i izbjegavanje ljutnje ključni su u prevazilaženju konflikta u jednom uspješnom odnosu. Tokom proteklih nekoliko decenija pojavili su se razne knjige i članci u kojima se napominje da parovi bivaju zahvaćeni procesom poznatim kao „aktivno slušanje“ usred samog bračnog sukoba. Aktivno slušanje podrazumijeva jasno prepoznavanje sopstvenih osjećanja korišćenjem osjećajnih riječi i pokušajem da se putem parafraze drugačije izrazi ono što zaokuplja partnera. To je dosta slično onome što čine terapeuti kada slušaju svoje klijente. Istraživači koji su brižljivo proučili bračna trvenja očekivali su da uspješni brakovi redovno koriste ovu vježbu kako bi razriješili neslaganja i prevazišli sukobe u braku.
No, nije to ono što su otkrili. Prvo, primijetili su da skoro niko tako ne razgovara u vatri sukoba. Ljudi jednostavno ne koriste te propisane „ja-iskaze“ kad dođe do vrlo napetih situacija. Čak kada u rijetkim slučajevima tako postupaju, to ima malo neposrednog uticaja na ishod sukoba. Po Gotmanovim riječima, „to ne mora ništa da znači“. Može biti da su partneri koji su prihvatili taj obrazac na kraju očekivali neku vrstu savršenstva u žaru sukoba, što jednostavno nije bilo realno.
Istraživanje, ipak, stvarno pokazuje da je aktivno, pažljivo slušanje korisno na više načina. Na primjer, može pomoći kada jedan partner sluša na takav način dok se drugi žali na nekog drugog (kao što je šef na poslu). Ono je takođe od velike vrijednosti u „oporavljajućem razgovoru“, kad parovi nastoje da poprave odnose posle neke svađe. I ono može sasvim određeno pomoći parovima da osnaže bliskost i bolje upoznaju jedno drugo kad nisu usred sukoba. Međutim, istraživanje o braku pokazuje da je, u žestini bitke, malo ljudi u stanju da slijedi „pravila“ dobre komunikacije. Većina smatra da je zaista teško čuti šta govori partner, pa se čak i najbolje komunikacije svode na odbranu sopstvenih stavova tokom neke rasprave. Strpljivost je sasvim na mjestu za vrijeme bračnog sukoba!
Istraživanje o ljutnji u braku takođe je zanimljivo. Nije pronađeno da je gnjev sam po sebi, statistički gledano, u korelaciji sa razvodom, ali prezir i odbrambeni stav svakako jesu. Parovi koji se mnogo prepiru nisu obavezno manje srećni od onih koji to ne čine. Mnogi bračni parovi koji su skloni prepirkama takođe znaju i da se poljube i izglade stvari, te je ustanovljeno da se izvjesna doza sukoba i prepirki uklapa u trajnu ljubav u braku.
Gnjev sam po sebi nije ono što podriva brak. Ali propust da se gnjev razriješi može to učiniti. Biblija potvrđuje da gnjev nije grijeh (Efescima 4,26), ali isto tako kaže: „Sunce da ne zađe u gnjevu vašemu“. Aktivno slušanje može biti dio popravljanja odnosa posle nekog sukoba, ali mi možda moramo da oprostimo i sebi i svom partneru nesavršenosti u načinu prevazilaženja nesuglasica.

Mit br. 4: Brakovi s vremenom neizbježno idu silaznom linijom. Većina ljudi smatra da strasna ljubav neizbježno umire i da u brakovima iščezava uzbuđenje kako vrijeme prolazi. Premda mnogi bračni parovi govore o opadanju bračnog zadovoljstva tokom vremena, ima nekoliko zanimljivih rezultata u nedavnom istraživanju koji pokazuju da to nije neizbježno. U stvari, brak liči na mnoge druge stvari – zaista je moguće da on uz vježbanje postane bolji. Bračni terapeut Dejvid Šnarh (David Schanrch) kaže da ljudi tek kasnije u životu, uz partnera u monogamnoj zajednici, počinju da otkrivaju svoje strastvene i seksualne potencijale. Slično tome, Gotmanovo istraživanje pokazuje da mnogi parovi tokom vremena otkrivaju da su tolerantniji, da više cijene jedno drugo i više žele da budu zajedno. Najveća sreća u braku kao da se ne nalazi u početnoj euforiji nego u dugoročnom zadovoljstvu poniklom iz dugogodišnjeg zadovoljstva u braku.
Strasna ljubav nije nešto što zavisi od starosnog doba. Mi danas mnogo znamo o biohemiji i neurologiji ljubavi i strasti. „Hemija“ nekog odnosa može da se mijenja tokom vremena. Postoji početna euforija u ovoj ljubavi koja obično traje oko dvije godine, a specifičan tip hemije koji obilježava dugoročni odnos nije isto što i opojni hemijski napitak nove ljubavi. Međutim, mnogi prestaju da vjeruju u odnos kad početna hemija počne da se mijenja. Oni ulaze u niz odnosa koji izgleda ne traju više od dvije godine, ne shvatajući da emocionalno zadovoljstvo jedne dugoročne ljubavi može više da ispuni čovjeka od naleta nove ljubavi.

Mit br. 5: Suprotnosti se privlače. Ova tvrdnja potiče od uvjerenja da mi bivamo privučeni osobi mnogo različitoj od sebe zato što se osjećamo potpunijim suočeni sa njegovim ili njenim različitostima. Još jednom, ima tu neke istine, ali to nije u potpunosti tako. Ljudi izgleda smatraju da su neke razlike pozitivna stvar i da djeluju privlačno. No, istraživanje pokazuje da najbolje uklapanje podrazumijeva više sličnost nego razliku i da je sličnost u mnogo čemu (kao starosno doba, obrazovanje, sklonost religiji, osnovne životne vrijednosti, itd.) povezana sa većim nivoom bračnog zadovoljstva. Istraživanje o tipovima temperamenta (kao što je Mejers Brigsova lista) pokazuje da bračnim parovima mogu prijati neke razlike, ali da su oni bračni partneri koji su suprotni u svakom pogledu manje srećni od onih koji su međusobno sličniji.

Neki zaključci
Brak je velika avantura. On je isto tako jedna od najizazovnijih životnih arena. U jednom svijetu uskovitlanom od lažnih slika o ljubavi i romansi, što više znamo, to ćemo biti uspješniji u nalaženju partnera i u ostvarivanju sjajnog braka kad jednom pronađemo tu posebnu osobu.
Koji se principi tu ističu? Prvo, obezbijedite izgradnju snažnog prijateljstva sa osobom s kojom mislite da stupite u brak, ili s kojom ste se upravo vjenčali. Nastojte da ostvarite solidnu komunikaciju, ali ne očekujte savršenstvo, posebno u žaru prepirke. Ne dajte se obmanuti početnim naletom euforične hemije ili panikom kad ona iščezne. Sastojci trajne ljubavi i predanja sasvim su različiti od onoga što gledate u bioskopima ili na TV-u.
Radite na onom što vam je zajedničko – posebno u oblasti osnovnih životnih vrijednosti i u načinu na koji živite svoj život. Ako još niste u braku, ne zaboravite da te zajedničke crte mogu biti daleko bitnije nego što mislite.

Kalvin Tomsen

Comments are closed.