Comments are off for this post

Osvjedočeni u sopstvenu grešnost

Mi shvatamo da smo grešni bez obzira da li smo ikad učinili išta rđavo ili ne. Postoji li neko ko nije nikada učinio ništa loše? Ako postoji, on je ipak grešan, jer čovjek ne mora da griješi da bi bio grešan. Sve što treba da učini da bi postao grešnik jeste da se rodi. Kao što smo zapazili, mi smo rođeni kao grešnici i Isus je rekao da moramo nanovo da se rodimo da bismo uopšte vidjeli carstvo Božje. Prema tome mora da nešto nije bilo u redu sa našim prvim rođenjem.
Ima mnogo onih koji oklijevaju da koraknu na ovu stepenicu. Oni kažu: »Dobar sam kao i moji bližnji. Dobar sam, pa čak možda i bolji od nekih koje poznajem, a tvrde da su hrišćani.« Ti ljudi padaju u zamku da se porede sa drugim ljudima. Ima mnogo sporednih kolosjeka za ovu stepenicu. Jedan je smatrati da nismo grešnici, da smo u osnovi dobri ljudi. Ima danas čitavih vjerskih pokreta zasnovanih na zaključku da su ljudi u osnovi dobri i da sve što je potrebno jeste razvijati dobro koje je u njima. Ali, Biblija kaže u Rimljanima 3,10-12: »Nema ga koji čini dobro, nema nijednoga ciglog.« Jedan od koraka u dolaženju Hristu jeste doći do trenutka spremnosti da ovo priznamo, jer je Spasitelj potreban samo grešniku. Ništa tako uspješno ne osvjedočava čovjeka da je grešnik kao pogled na Isusa i krst. Jednom sam vidio čovjeka koji je za skoro četrdeset santimetara premašivao visinu od dva metra. Bio je građen kao igrači ragbija, a nosio je majicu sa imenom jednog poljoprivrednog dobra. Hodao je preko pokrajinskog sajmišta. Kada sam ga prvi put ugledao u daljini, nije mi uopšte izgledao visok, činilo mi se da je moje visine. A kada sam mu se približio, osjećao sam se kao patuljak. Kad duhovnim očima gledate Isusa u daljini, i niste još blizu Njega, možda vam On ne izgleda suviše visok — možda vam se čini da je vaše visine. Ali, kada se približavate Isusu, uvidjećete da je On pored vas kao planinski vrh sa snežnim pokrivačem koji stere u plavetnilo, i vi ćete se osjećati kao močvara u podnožju. To se upravo dogodilo apostolu Pavlu. Smatrao je da je dovoljno dobar dok nije ugledao Isusa. Možete čitati o tome u Filibljanima 3. Kada mu se dogodilo da je ugledao Isusa i kada Mu se približio, sve za šta je prije toga mislio da je dobro, počeo je da smatra otpacima. Tako, gledajući Isusa, mi dobro shvatamo svoje stanje i činjenicu da smo grešni.

Odlomak iz knjige “Upoznajmo Boga”, Morisa Vendena

Comments are closed.