Comments are off for this post

Ostavi upaljeno svijetlo!

Benjamin Franklin želio je uvjeriti građane Philadelphije da osvijetle ulice noću. Američki pronalazač imao je dobar
razlog za to: ulična svjetla će ih štititi od kriminala i pospješit će život tokom noći. Iako se trudio, nije ih uspio uvjeriti.
Onda je Franklin odlučio pokazati susjedima kako samo jedno svjetlo može izazvati veliku promjenu. Kupio je lijep fenjer, uglačao staklo i stavio ga na stub ispred kuće. Svaku veče je palio stijenj. Prolaznici su uvidjeli da im svjetlo pomaže da se ne spotiču o kamenje na putu. Uskoro su i ostali postavili fenjere ispred svojih domova. Na kraju je cijeli grad bio dobro osvijetljen.
Djeca svjetla
Apostol Pavle je zapisao: “Da, nekad ste bili tama, ali ste sada svjetlo u Gospodu. Živite kao djeca svjetla;
plod se svjetla, naime, sastoji u svakoj vrsti dobrote, pravednosti i istine! Odlučujte se za ono što je Gospodu
milo! I ne budite sudionici u besplodnim djelima tame. … Sve razotkriveno dolazi po svjetlu k sjaju; jer sve što dođe k sjaju jest svjetlo. Zato se veli: ‘Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih, i Hrist će ti svijetliti!’ Prema tome, pomno pazite kako živite!” (Efežanima 5,8-15) Suprotnost između svjetlosti i tame podsjeća nas da se u našem životu nešto iz korijena mijenja kad primimo Isusa u svoje srce. Više nismo ono što smo bili (2. Korinćanima 5,17); mi smo svjetlo (Efežanima 5,8; vidi Matej 5,14; Filipljanima 2,15; 1. Solunjanima 5,5). Pavle ne kaže da smo mi nekad bili u tami, a da smo sada u svjetlosti, već da smo mi svjetlost (Efežanima 5,8). Naš život — a ne samo naša okolina — mijenja se iz tame u svjetlost. Obraćenje nije ništa drugo nego buđenje iz sna, ustajanje iz mrtvih i dovođenje iz tame u Hristovu svjetlost, da živimo kao svjetlo. Promjena se događa u Gospodu, koji je Svjetlo ovome svijetu (Jovan 8,12; 9,5).

Jasna razlika

Ta promjena iz tame u svjetlo je trostruka: odvajamo se od tame (Efežanima 5,3-7.11); živimo kao djeca svjetla (stihovi 8-10); naš život utiče na druge i mijenja ih (stihovi 11-14; Matej 5,15.16). U reklami za pisaće marke Epson na cijeloj podlozi prikazano je krdo zebri. One su tako pribijene jedna uz drugu da je sve što vidite stranica puna bijelih i crvenkasto-smeđih pruga. U zelenom polju s lijeve strane čitamo: “Kod običnih pisaca vidite samo zebrine pruge.” U odgovarajućem polju s desne strane piše: “Pomoću naših pisaca možete vidjeti i ženu na zebri.” Odjednom počinjete tražiti teško uočljivu ženu koju niste vidjeli na prvi pogled. Ona je tamo u odgovarajućoj odjeći s bijelim i crvenkasto-smeđim zebrinim prugama. Boja njezinog lica podudara se s bojom zebrinih njuški. Kad je jednom ugledate, lako je vidite svaki sljedeći put, iako ste je u početku zasigurno previdjeli. Nevjerojatno je dobro zakamuflirana. S djecom svjetla nije tako. Razlika između svjetlosti i tame ne može biti prikrivena ili nejasna. Naša odvojenost od moralne tame savremene kulture treba biti jasna kako ne bismo ostali neprimjetni: “A bludnost i svaka vrsta nečistoće ili požude neka se i ne spominje među vama, kao što se pristoji svetima. Ni prostaštvo, ni ludorije, ni dvosmislene šale — što sve nije na mjestu — već radije zahvaljivanje! … I ne budite sudionici u besplodnim djelima tame, već ih radije razotkrivajte! Uistinu je sramota i govoriti o onome što oni potajno čine.” (Efežanima 5,3-12) Ovo nije sveobuhvatni popis, ali on oslikava naš svijet koji gaji besramno prostaštvo i opšte nepoštovanje prema skoro svemu. Svijet je sve više besraman, otvoren i drzak u svojem nemoralnom stanju uma u kojem je “sve dopušteno” i “politički korektno”, svijet danas skoro više i ne zna za stid. Mi trebamo živjeti kao djeca svjetla (Efežanima 5,8; uporedi 1. Petrova 1,13-16), živjeti svetim životom u “dobroti, pravednosti i istini” (Efežanima 5,9). Trebamo se usredsrediti na ono što je Bogu ugodno (stih 10). To je nešto što čini mogućim samo obnavljajuća sila Svetoga Duha (Titu 3,3-5; 1. Korinćanima 6,9-11). Svjetlo kojim svijetli naš život suočava nas sa svijetom i praktičnim odlukama i brigama svakodnevnog života. Naš život treba odisati čistoćom, skromnošću, požtovanjem i pristojnošću, što ima uticaja na dostojanstvo drugih, a nama pruža srce kojem je stalo do njihovog dobra. Naš najveći izazov je da imamo hrabrosti ne samo da se razlikujemo od ostalih, već da vršimo uticaj na ljude oko nas. Svjetlost ne samo da otkriva ono što skriva tama, već što god dotakne može je primiti: “Sve razotkriveno dolazi po svjetlu k sjaju; jer sve što dođe k sjaju jest svjetlo.” (Efežanima 5,13) Ljudi oko nas mogu biti izloženi uticaju i promijenjeni zahvaljujući moralnim i duhovnim vrijednostima u našem životu. Kao što se svjetlo razlaže i prihvata, tako i te vrijednosti mogu preobražavati. Kao i u Isusovom slučaju, naše svjetlo probija tamu i pobjeđuje je (Jovan 1,4-9; uporedi Isaija 60,1-5). Što je tama gušća, mi svijetlimo jasnije kao svjetlo za Isusa i Njegovo kraljevstvo svjetlosti. To širenje svjetlosti nije samo doktrinarno ili teološko, već i moralno. Isusovim umom mijenja se naš život, naše ophođenje prema drugima, naši stavovi, čistoća, ljubaznost i požtovanje (Matej 5,16; 1. Jovanova 2,6.9.10; uporedi 1. Jovanova 3,18)

Slaviti Boga

Ima jedna priča o svijećama koje nisu željele da ih neko uzme iz ormara kako bi davale svjetlost pri nestanku struje tokom oluje. Sve su se izgovarale zašto ne mogu davati svjetlost. Kad se muž potužio svojoj ženi da svijeće ne žele da ih iko upali, ona mu je objasnila: “O, to su crkvene svijeće.” I mi smo skloni skrivati svoju svjetlost. Ali Hrist nas poziva da moralne vrijednosti našeg života sjaje kao svjetlost na gori jasno i korjenito kako bi drugi mogli upoznati Boga i poželjeti Mu odati slavu (Matej 5,15.16). Pozvani smo na živu zajednicu s Onim koji je rekao: “Ja sam svjetlo svijeta. Ko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.” (Jovan 8,12) Pozvani smo ne da se otuđimo od svijeta, već da živimo drukčije od svojih prijatelja i poznanika koji su zapravo nikakvi hrišćani. Mi ne možemo dijeliti njihova stajališta i obrasce ponašanja kad su u pitanju stavovi prema novcu, spolni život, način na koji međusobno razgovaraju i izgovaraju dvosmislene šale. Mi smo drukčiji; mi smo svjetlo.

Britanski romanopisac i dramatičar David Lodge gledao je jedan od svojih komada, satiričnu dramu, 22.og novembra 1963. godine. Gledaoci u pozorištu su se nasmijali kad se glumac koji je krenuo na razgovor za posao pojavio sa slušalicama u ušima, pokazujući svoju krajnju ravnodušnost. Glumac je tada spustio radio, namjestio stanicu i u pozadini se u nastavku pozorišnog komada mogla čuti muzika, vijesti i reklame. Ali te večeri je na radiju emitovana najnovija vijest: “Danas je ubijen američki predsjednik John F. Kennedy…” Slušaocima je zastao dah. Glumac je odmah isključio radio, ali bilo je prekasno. Jednom jedinom rečenicom stvarnost vanjskoga svijeta uzdrmala je umjetnički svijet pozorišta. Nakon toga sve što se događalo na pozornici izgledalo je površno i nevažno. Jedno jedino svjetlo u tami ima velikog uticaja. Najveća sila na Zemlji koja može promijeniti druge jest uticaj ličnog primjera — naš vlastiti sveti život koji sja u moralnoj tami oko nas. Ostavite upaljeno svjetlo!

 

Comments are closed.