Comments are off for this post

Oprostiće nam se kao što i mi opraštamo drugima

Hristos je jednom prilikom ispričao priču o caru koji je odlučio da sredi svoje poslovne knjige skupljanjem novca koji su mu ljudi dugovali.
Tako je pozvao slugu čiji je dug, po našim mjerama, iznosio ukupno deset miliona dolara i strogo mu naredio da plati. Čovjek je odgovorio da nije u mogućnosti, pa je car naložio da se ova osoba i njena porodica prodaju u ropstvo da bi se bar u nekoj mjeri nadoknadio dug.

U toj situaciji, sluga je pao na koljena i molio: “imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti.” naravno, bilo je malo vjerovatno da će on ikada donijeti tih deset miliona dolara. međutim, pošto je car bio milostiv i sažalio se na njega, učinio je nešto zadivljujuće: dao mu je drugu priliku. Ukratko, dug je izbrisan iz knjiga.
Ovo nije kraj priče.
Sluga, koji je trebalo da bude beskrajno zahvalan, uskoro je sreo kolegu radnika koji mu je dugovao beznačajnih dvadeset dolara.
Sluga kome je oprošteno zahtijevao je svoj novac hvatajući dužnika za vrat, daveći ga. “Imaj strpljenja sa mnom”, dahtao je čovjek, “i vratiću ti dug.”
Zvuči poznato, zar ne?! Međutim, sluga je to odbio i umjesto toga zahtevao da se čovjek baci u zatvor dok dug ne bude vraćen.
Kada je vijest o ovom susretu došla do cara, on se razjario. “zli slugo”, rekao je, “oprostio sam ti sav onaj dug jer si me molio!
zar nije trebalo da se i ti smiluješ svom drugu kao što sam se ja smilovao tebi?”
Sa pravednim ogorčenjem, car ga je bacio u zatvor dok ne vrati svih deset miliona dolara – što je značilo da je osuđen da ostatak života provede u tamnici.
I evo iznenađenja: “tako će”, rekao je Isus, “moj nebeski otac postupiti s vama ako svaki od vas od sveg srca ne oprosti svome bratu.”
Ljudi koji su čuli ovu priču zgrozili su se zbog nezahvalnosti i nepoštenja čovjeka kome je bilo mnogo oprošteno, ali koji sam nije oprostio beznačajni dug.
Njegova gruba neosjetljivost povređuje naše osjećanje za pravdu. neko je jednom nazvao njegovo djelo “moralnom monstruoznošću”.
ipak, ako nas provocira misao o nekome ko postupa tako nepravedno, zar nije logično da i Bog bude rastužen zbog ljudi koji primaju njegovo neprocjenjivo oproštenje, ali onda nastavljaju da gaje sitničavo ogorčenje prema drugima, žele da se osvete onima koji su ih povrijedili i nepopustljivo odbijaju da oproste nepravde koje su im učinjene?
Isus je bio veoma otvoren po ovom pitanju.
Kada je učio svoje sledbenike molitvu “Oče naš” – koja sadrži molbu da Bog oprosti naše zlo kao što mi opraštamo svojim protivnicima –
zaključio je riječima: “ ako ne opraštate ljudima njihove grijehe, ni vaš otac neće oprostiti vama vaše grijehe.”
Ovo znači da odnos s Bogom može postati jako zategnut našim odbijanjem da pružimo oproštenje onima koji su nam nanijeli štetu.
Ljudi ne mogu biti tijesno povezani s Bogom, doživjeti da njegova milost slobodno teče u njihovom životu ili da imaju povoljan odnos s njim, ako u isto vrijeme i oni ne opraštaju drugima. Ako ste Isusov sledbenik, ali osjećate da ste bili udaljeni od njega tokom proteklog razdoblja svog života, ako imate poteškoće da okusite njegovo oproštenje, da li je to možda zato što uporno odbijate da napustite zlovolju prema nekome?
Odlomak iz knjige “Kako je smeo to da kaže?”, od Li Strobela

Comments are closed.