Kao hrišćanska crkva, Adventistička crkva je vjerska zajednica ukorijenjena u vjerovanjima iznijetim u Svetom pismu. Adventisti opisuju ova vjerovanja na slijedeće načine:

Božja najveća želja je da ti ugledaš jasnu sliku Njegovog karaktera. Kada Ga budeš jasno vidio, shvatićeš da je Njegova ljubav neodoljiva.

Riječi “vidjeti Boga jasno” mnogima znače da moraju da ugledaju Božje lice. Međutim, ne govorimo ovdje o tome kako On izgleda. Najvažnije je posmatrati i razumijevati Njegov karakter. Što Ga jasnije budemo razumjeli, potpunije ćemo uviđati koliko je neodoljiva Njegova ljubav. Dok budemo doživljavali Njegovu ljubav, naši životi će postajati osmišljeniji.

Bog najjasnije otkriva svoj karakter u tri velika događaja. Prvi je Njegovo stvaranje muškarca i žene – tom prilikom On im je poklonio slobodu odlučivanja. On je stvorio ljudska bića sa sposobnošću da odluče da Ga vole ili da Ga mrze! Smrt Isusa Hrista, Božjeg jedinog Sina, na krstu kao naše zamjene jeste drugi veliki događaj. Tim činom On je platio kaznu koju mi zaslužujemo za naše odluke mržnje prema Bogu i Njegovim putevima. Isusova smrt garantuje oproštenje za ove donijete odluke i omogućava nam da provedemo vječnost sa Njim. Treći događaj potvrđuje prva dva i ispunjava svako srce nadom: Hristova grobnica je prazna! On je živ i živi da nas ispuni svojom ljubavlju!

Jovan, Isusov učenik, napisao je da kada bi svako napisao sve priče koje zna o Isusu, ne bi mogle da stanu u cijeli svijet. Naša spoznaja Boga pomaže nam da razumijemo Njegovu ljubav, karakter i blagodat. Doživljavati tu ljubav znači otpočeti doživotnu avanturu rastenja i služenja. Ova spoznaja i iskustvo daju silu našoj misiji da govorimo svijetu o Njegovoj ljubavi i Njegovoj ponudi spasenja.

Sveto pismo je putna mapa. Biblija je Božji glas koji govori o Njegovoj ljubavi lično tebi danas.

Biblija nam prenosi uputstva koja je Stvoritelj namenio upravo nama. Ona su nalik detaljnoj mapi koja nas jasno usmijerava na vrata iza kojih počinje put čiji je kraj Nebo. Ona je prilično nalik Uputstvu o tome kako živjeti život na krajnjoj ivici slobode – slobode od sveg što nanosi zlo!

Ponekad se Njegov glas čuje kroz priče, poput onih o Davidu i Golijatu, Ruti i Vozu, Namanovoj maloj sluškinji, Hristu na krstu i ribaru Petru koji uči kako da uzgaja ovce. Neke od ovih priča nas uče kako da se nosimo sa problemima s kojima se svakodnevno suočavamo. Druge nas ispunjavaju nadom i mirom. Svaka od njih nalik je Božjem ličnom pismu upućenom nama.

Djelovi Svetog pisma jesu neposredna uputstva i zakoni od Boga poput Deset zapovjesti, zapisanih u 2. Mojsijevoj 20. poglavlju. Oni nam govore nešto više o Bogu i očekivanjima koje ima kad smo mi u pitanju. Kada je narod upitao Isusa da sažme ove zapovjesti, On se u odgovoru usredsredio na to kako Božja ljubav utiče na naš način života. “Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem, umom i dušom,” kaže On, “i ljubi bližnjega svojega kao samog sebe.”

Na ostalim stranicama Biblija nam pruža Božje praktične savjete i ohrabrenja kroz parabole, spiskove, obećanja i upozorenja. Začuđujuće je to što iako su mnogi različiti pisci kroz hiljade godina pisali Bibliju, svaka stranica opisuje istog Boga na načine koje možemo razumjeti i primijeniti u našim životima danas. Ova knjiga uvijek predstavlja Njegov glas koji lično progovara svakom koji je voljan da pročita i čuje.

Bog nas voli čak i kad odlučimo da odbacimo Njegovu ljubav. U tim trenucima On dopušta da odemo i uronimo u život vlastitih odluka. Ipak, On je još uvijek tu, uvijek spreman da nas izbavi od poslijedica naših odluka.

Isus je Onaj koji se nikad ne mijenja u svemiru koji se uvijek mijenja. Isus je Stvoritelj, Održavalac, Spasitelj, Prijatelj, Božji Sin i sami Bog!

Sve u ovom svijetu neprestano se mijenja, čak i naše želje, interesovanja, sposobnosti i oblik našeg tijela. A Isus? On je doslijedan. On je uvijek isti. Svakako, On uvijek iznenađuje i dodiruje naše živote na hiljade novih i različitih načina, ali Njegov karakter ostaje nepromijenjen. On je Božji Sin, Tvorac, naš Spasitelj i Prijatelj.

Isus je obećao da će biti sve to i još više za svakog od nas. Možemo da vjerujemo Njegovim obećanjima zato što je On Bog. Kada se u Bibliji kaže da “sve u Njemu ima svoje postojanje” (Poslanica Kološanima 1,17; prevod E. Čarnića), to uključuje doslovno sve u našim životima. On uspijeva da nas sačuva cijele onda kada neprijatelj nastoji da nas uništi.

Adventisti sedmog dana vjeruju da je Isus jedna od tri Osobe, nazvane Trojstvo, koje čine jednog Boga. Biblija opisuje Isusa, Oca i Svetog Duha kao tri Osobe od kojih je svaka predana radu na našem rastu kao hrišćana i našem spasenju kao svoje djece. Oni su omogućili ovo spasenje kada je Isus došao u Vitlejem kao beba. On je živio život koji je bio u savršenom skladu sa Očevom voljom a potom nevin umro za sve naše grijehe. Bio je položen u iznajmljenu grobnicu, ali se vratio u život tri dana kasnije. Sada se nalazi na Nebu gde posreduje sa Ocem za nas, pripremajući nam izbavljenje od grijeha i smrti.

Kada se možda sve raspada, kada se osjećaš potpuno sam u svemiru, Isus je upravo u samom središtu svega toga, nudeći lični mir i nadu. Dozvoli Mu pristup u svoj život. On istog trenutka počinje sa “remodeliranjam” onog ko ti jesi i kako živiš. Ustvari, Isus užurbano preobražava svoje slijedbenike u istinske predstavnike Božjeg karaktera.

Pogledaj na Isusa, i gledaćeš u Božje lice puno razumijevanja i ljubavi.

Božja vizija za tebe jeste da živiš život onako kako ga On živi! Bog te voli i želi da ti pruži najveći kvalitet života koji se da zamisliti.

Ne, ne drugorazredan vid postojanja negdje tamo na Zemlji, već život najvećeg zamislivog kvaliteta, ovdje i u vječnosti sa Njim! To je ono što Bog želi da posijedujemo. Najbolje!

Iz ovog razloga On omogućava postojanje crkvenih porodica u kojima možemo da doživimo pripadnost. Zbog ovog On uručuje svakom od nas naročite darove i talente, kako bismo mogli da živimo život u punini. Začuđujuće je što je upravo iz ovog razloga On zainteresovan za to šta radiš, kada to radiš i na koji se način odnosiš prema Njemu. Bog ne želi da se išta ispriječi na putu vašem prijateljstvu. On pogotovo ne želi da imamo išta sa bilo čim što nanosi štetu ili bol. On je poput oca punog ljubavi ili dobrog velikog brata. On je neko ko te toliko voli da se uvijek stara za tebe.

Kada te je sazdao, On je obezbijedio naročite talente i sposobnosti koji će ti pomoći da postaneš jedinstveno vrijedan pojedinac. To mogu biti tvoje sposobnosti poučavanja, tvoja ljubav prema drugima ili tvoje sposobnosti vođe. Istovremeno, koji god da si dar primio, Bog je takođe obezbijedio svu energiju i mudrost koji su ti neophodni da bi mogao da ih na dobar način upotrijebiš.

Usput budi rečeno, ono što Bog osjeća prema smrti dio je života ispunjenog kvalitetom koji On nudi. Kada smrt pogodi Hristovog slijedbenika, to nije uzrok nikakvog straha. Ne zaboravi, Isus je porazio smrt na Golgoti i podario nam slobodu od smrti. Prema tome groblja su puna Božjih sledbenika koji se nalaze u “mirnoj pauzi pred vaskrsenje”. Tačno je, oni jesu mrtvi, ali ta smrt nema nikakvu moć nad njihovom budućnošću. Isus dolazi da ih odvede (zajedno sa onima među nama koji su još u životu) KUĆI! Smrt je skoro kao zimsko obećanje proljeća.

Vjera adventista sedmog dana u danas i u budućnost proizilazi iz toga što se ovaj život doživljava kao život “preplavljen” nadom!

Zato što je ljubav ključni aspekt Njegovog karaktera, Bog je takođe ispunjen željom da daje. Pre nego što i završimo sa riječima “Hvala Ti”, On je već prezauzet slanjem novih blagoslova.

U Božjem srcu nalazi se mjesto koje možeš da doživiš kao dom. Bog te voli i želi da provede vrijeme sa tobom lično, nasamo, kao što to čine dva bliska prijatelja.

Zato što ste Bog i ti prijatelji, provešćete vrijeme onako kako ga prijatelji provode. Svako jutro razmijenićete “Zdravo!” i zagrljaj i razgovor o tome kako biste mogli da zajedno ukoračite u događaje koje dan donosi. Tokom dana razgovaraćeš sa Njim o tome kako se osjećaš. Smijaćeš se s Njim radosno i bolovaćeš s Njim tuge i rane. Prijatno je biti Božji prijatelj, imati priliku da se udobno ušuškaš u sigurnost vašeg odnosa. Uvijek možeš sa punim povjerenjem očekivati da će On dobro postupati s tobom, zato što te voli.

Sedmi dan subota je izvanredno naročit dio ovog odnosa. Biblija, od 1. Mojsijeve sve do Otkrivenja, opisuje sedmi dan Subotu kao jedan dan koji je Bog izdvojio za pojačano druženje sa svojim narodom. Bog je taj dan nazvao “Šabat” i pozvao nas da ga provedemo s Njim. “Sjećaj se sedmog dana”, kaže On, “da ga svetkuješ”. Šabat predstavlja jedan cijeli dan namijenjen produbljivanju našeg prijateljstva sa Stvoriteljem svemira! Dan u kojem smo zajedno, Isus s nama i mi sa Isusom.

Postoji još jedna velika istina vezana za prijateljstvo sa Bogom. Ono ne završava na groblju, zato što Bog planira povratak kući bolji od svega što možemo i da sanjamo. Povratak kući ispunjen anđelima, muzikom, Isusom i vaskrsenjima! On je obećao onima koji su Njegovi slijedbenici, onima koji su prihvatili ponudu Njegove ljubavi koja preokreće život, mjesto doma koje on naziva Nebom. To je mjesto gdje će naše prijateljstvo moći da nastavi da raste zauvijek, beksrajno, u oduševljenju!

Bog posjeduje porodični album i tvoja je fotografija u njemu. Bog te voli i ima plan za tvoj život.

Božja ljubav tiče se tebe. Lično.

Bog te je načinio i ima veoma poseban plan za tvoj život. To je plan koji će te ispuniti nadom, ljubavlju, mirom i aktivnošću. Ustvari, kada je Hristos na krstu platio kaznu za naš grijeh, to Mu je dalo pravo da polaže pravo na nas kao na svoje. Poslijedica je što možeš da doživiš Njegovu ljubav i neprocijenjivo spasenje besplatno i potpuno bez ikakvih ograničenja.

Usput budi rečeno, fotografije svih ljudskih bića ispunjavaju taj album: Nepalaca, Brazilaca, Nigerijaca, Jupika, Njemaca, ljudi iz svake nacije, kulture, različitog životnog iskustva, žena i muškaraca, svih boja kose i veličina stopala. U Božjim očima svi su podjednako “djeca Cara”!

Spasenje? Bog čisti sve naše grijehe i zamenjuje ih svojom dobrotom. Mi ne moramo da budemo “dobri” za Njega da bi nas On prihvatio. Ipak, mi moramo da prihvatimo Njegovo obećanje i dopustimo Mu da očisti sve što je neprijatelj ostavio u nama. Tada počinjemo da doživljavamo preobražavajuću moć Njegove ljubavi. To je nalik gigantskom ratu: jedna strana koja nas vuče prema ispraznom zadovoljstvu i uništenju, i Bog koji nas nagoni da prihvatimo Njegovu ponudu mira i svrhe.

Ne zaboravi, Isus je već dobio rat. On je pobjednik! Mi proslavljamo Njegovu pobjedu u svojim životima učestvovanjem u Gospodnjoj Večeri. Ovaj duhovni obrok uključuje tri simbola:

– Pranje nogu (što simboliše našu odlučnost da volimo druge onako kao što Isus voli nas),

– Hljeb (“Hljeb koji ću ja dati tijelo je moje”, Isus je rekao, “koje ću dati za život svijeta”, Jovan 6,51), i

– Vino tj. grožđani sok (“Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni.” Jovan 6,54).

Da bi nam pomogao da razumijemo kako Bog može da nas preobrazi u svoju djecu, Isus je za nas osmislio obred krštenja. Krštenje simboliše umiranje sebi i oživljavanje u Isusu. Adventisti sedmog dana praktikuju krštenje potpunog uranjanja u vodu (nasuprot škropljenjem) zato što potpunim zagnjurivanjem u vodu simbolički objavljujemo da nas je Božja blagodat u cijelosti ispunila Njegovim novim životom za budućnost. Kroz krštenje mi smo istinski nanovo rođeni u Isusu.

Vječni život, mir, svrha, oproštenje, preobražavajuća blagodat, nada: Sve što On obećava jeste naše, zato što On to nudi i što je pokazao da Mu možemo vjerovati da će učiniti upravo ono što obećava. Prihvati Njegove darove, i istog trenutka postaješ aktivni dio Njegove porodice, i On, oduševljen, postaje dio tvoje.

Adventisti prihvataju Bibliju (Sveto Pismo) kao svoje jedino Vjeruju i smatraju iznesena temeljna vjerovanja izrazom učenja Svetog pisma. Ova vjerovanja, ovdje izložena, sačinjavaju crkveno shvatanje i izražavanje učenja Pisma. Revizija ovako izraženih vjerovanja moguća je na nekom zasjedanju Generalne konferencije kada Sveti Duh povede Crkvu do potpunijeg razumijevanja biblijske istine ili pronađe bolji jezik da izrazi učenje svete Božje riječi.

1. Sveto pismo

Sveto pismo, Starog i Novog zavjeta je pisana Božja riječ data božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogriješivo otkrivenje Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabilješka o Božjim djelima u istoriji.

(2. Petrova 1,20.21; 2. Timotiju 3,16.17; Psalam 119,105; Priče 30,5.6; Isaija 8,20; Jovan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Jevrejima 4,12)

2. Trojstvo

Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste vječnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je vječno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe.

(5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)

3. Otac

Bog vječni Otac je Tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar cjelokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vjernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca.

(1. Mojsijeva 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Jovan 3,16; 1. Jovanova 4,8; 1. Timotiju 1,17; 2. Mojsijeva 34,6.7; Jovan 14,9)

4. Sin

Bog vječni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je djevojka Marija. Živio je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primjerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grijehe i umjesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vaznio se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve.

(Jovan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Jovan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Jovan 5,22; Luka 1,35; Filibljanima 2,5-11; Jevrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Jevrejima 8,1.2; Jovan 14,1-3)

5. Sveti Duh

Bog vječni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubjeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu.

(1. Mojsijeva 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Dela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efescima 4,11.12; Dela 1,8; Jovan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)

6. Stvaranje

Bog je tvorac svega, koji je u Svetom pismu otkrio vjerodostojan izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao vječnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog djela. Čovjeku je data vlast nad svijetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje svijeta bilo završeno, svijet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu.

(1. Mojsijeva 1,2; 2. Mojsijeva 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Jevrejima 11,3)

7. Čovjekova priroda

Čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i djelovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovjek je nedjeljiva cjelina tijela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grijehu. Njihovi nasljednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posljedicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svijet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini.

(1. Mojsijeva 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Dela 17,24-28; 1. Mojsijeva 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Jovanova 4,7.8.11.20; 1. Mojsijeva 2,15)

8. Velika borba

Čitav ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svijet i navelo na grijeh Adama i Evu. Ovaj čovjekov grijeh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svijetu i na kraju njegovo uništenje u vrijeme potopa cijelog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svijet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja.

(Otkrivenje 12,4-9; Isaija 14,12-14; Jezekilj 28,12-18, 1. Mojsijeva 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; 1. Mojsijeva 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Jevrejima 1,14)

9. Hristov život, smrt i vaskrsenje

U Hristovom životu savršene poslušnosti Božjoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski grijeh, tako da oni koji vjerom prihvate ovo pomirenje mogu imati vječni život, a cjelokupno stvaranje može bolje razumjeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš grijeh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamjena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobjedi nad grijehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koljeno na Nebu i na Zemlji.

(Jovan 3,16; Isaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,

10. Iskustvo spasenja

U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za grijeh, grijehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božjom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grješnost, kajemo se zbog svojih prijestupa, i upražnjavamo vjeru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamjene i Primjera. Ova vjera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Riječi i dar je Božje blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti grijeha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu.

(2. Korinćanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26)

11. Crkva

Crkva je zajednica vjernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božjeg naroda iz starozavjetnog doba, mi smo pozvani iz svijeta; i skupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje riječi, proslavljanja Večere Gospodnje, službe cijelom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja cijelom svijetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Riječ iz Svetoga pisma koje je pisana riječ. Crkva je Božja porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavjetu. Crkva je Hristovo tijelo, zajednica vjere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevjesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobjedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, vjerne svih vijekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje.

(1. Mojsijeva 12,3; Dela 7,38; Efescima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efescima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18)

12. Ostatak i njegova misija

Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski vjeruju u Hrista, ali u poslednje vrijeme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božje zapovijesti i vjeru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propovijeda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa djelovanjem Suda na Nebu i ima za posljedicu djelo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vjernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svjedočenju po cijelom svijetu.

(Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14)

13. Jedinstvo u tijelu Hristovom

Crkva je jedno tijelo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smiju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetome pismu dijelimo istu vjeru i nadu, i dopiremo do svih jednim svjedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu.

(Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Dela 17,26.27; Galatima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efescima 4,14-16; 4, 1-6; Jovan 17,20-23)

14. Krštenje

Krštenjem ispovijedamo svoju vjeru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grijehu i namjeru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vjernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših grijehova i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši zagnjurivanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vjere u Isusa i dokaza o kajanju zbog grijeha. Ono slijedi uputstva iz Svetoga pisma i prihvatanja njegovog učenja.

(Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Dela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20)

15. Večera Gospodnja

Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tijela i krvi kao izraza vjere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jednog drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji vjeruju.

(1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Jovan 6,48-63; 13,1-17)

16. Duhovni darovi i službe

Bog svim vjernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vjernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je vjerovanje, iscjeljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno djelovanje i milosrđe. Neke vjernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vjernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vjere i poznanje Boga. Kada vjernici koriste ove duhovne darove kao vjerni pristavi Božjih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u vjeri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga.

(Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efescima 4,8.11-16; Dela 6,1-7; 1. Timotiju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11)

17. Dar proroštva

Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vijesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva.

(Joilo 2,28.29; Dela 2,14-21; Jevrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)

18. Božji zakon

Uzvišena načela Božjeg zakona uobličena su u Deset zapovijesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božjeg zavjeta sa Njegovim narodom i mjerilo Božjeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na grijeh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od djela, a njegov rod je poslušnost Zapovijestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osjećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vjere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.

(2. Mojsijeva 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; 5. Mojsijeva 28,1-14; Matej 5,17-20; Jevrejima 8,8-10; Jovan 15,7-10; Efescima 2,8-10; 1. Jovanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14)

19. Subota

Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovijest Božjeg nepromjenljivog Zakona zahtijeva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše vjernosti i predukus naše vječne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božji vječni znak Njegovog vječnog zavjeta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božjeg stvaralačkog i otkupiteljskog djela.

(1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)

20. Pristavska služba

Mi smo Božji pristavi, kojima je On povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i posjede i blagoslove Zemlje i njena sredstva. Mi odgovaramo Njemu za njihovo pravilno korišćenje. Mi priznajemo Božje vlasništvo vjernom službom Njemu i našim bližnjima, vraćanjem desetka, davanjem darova za objavljivanje Njegovog Jevanđelja i podupiranjem Njegove crkve i njenim rastom. Pristavska služba je prednost koju nam je Bog dao za njegovanje ljubavi i za pobjedu nad sebičnošću i pohlepom. Pristav se raduje blagoslovima koji se kao rezultat njegove vjernosti izlivaju na druge.

(1. Mojsijeva 1,26-28; 2,15; 1. Dnevnika 29,14; Agej 1,3-11; Malahija 3,8-12; 1. Korinćanima 9,9-14; Matej 23,23; 2. Korinćanima 8,1-15; Rimljanima 15,26.27)

21. Hrišćansko ponašanje

Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, osjeća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistotu sličnu Hristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim mjerilima hrišćanskog ukusa i ljepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska ljepota ne sastoji od spoljašnjeg ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha. To takođe znači da pošto je naše tijelo hram Svetoga Duha, mi treba da se razumno brinemo o njemu. Pored dovoljnog vježbanja i odmora, treba da usvojimo i najzdraviju moguću ishranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duvan i narkotici štetno utiču na naše zdravlje i od njih treba da se uzdržimo. Umjesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i tijelo dovodi u poslušnost Hristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro.

(Rimljanima 12,1.2; 1. Jovanova 2,6; Efescima 5,1-21; Filibljanima 4,8; 2. Korinćanima 10,5; 6,14-7,1; 1. Petrova 3,1-4; 1. Korinćanima 6,19.20; 10,31; 3. Mojsijeva 11,1-47; 3. Jovanova 2)

22. Brak i porodica

Bog je ustanovio brak u Edemu, a Isus ga je ponovo potvrdio kao doživotnu zajednicu između čovjeka i žene u druženju punom ljubavi. Za hrišćanina bračna obaveza je data Bogu kao i bračnom drugu i treba da se sklopi između partnera koji su iste vjere. Obostrana ljubav, uvažavanje, poštovanje i odgovornosti su tkivo ove veze, koja treba da odsjajuje ljubavlju, svetošću, bliskošću i postojanošću odnosa između Hrista i Njegove crkve. Što se tiče rastave Isus je učio da osoba koja se razvede od bračnog druga, osim za preljubu, pa sklopi brak sa drugim bračnim drugom, čini preljubu. Iako neki odnosi u porodici možda ne odgovaraju idealu, bračni drugovi koji se u Hristu potpuno predaju jedan drugome, mogu da postignu zajednicu ljubavi pomoću vođstva Duha i crkvenog vaspitanja. Bog blagosilja porodicu i želi da njeni članovi pomažu jedni drugima do potpune zrelosti. Roditelji treba da vaspitavaju svoju djecu da vole Boga i da su Mu poslušni. Svojim primjerom i svojim riječima treba da ih poučavaju da je Hristos vaspitač koji voli, koji je uvek nježan i brižan, koji želi da oni postanu udovi Njegovog tijela, Božje porodice. Povećana bliskost u porodici jedan je od znakova posljednje vijesti Jevanđelja.

(1. Mojsijeva 2,18-25; Matej 19,3-9; Jovan 2,1-11; 2. Korinćanima 6,14; Efescima 5,21-33; Matej 5,31.32; Marko 10,11.12; Luka 16,18; 1. Korinćanima 7,10.11; 2. Mojsijeva 20,12; Efescima 6,1-4; 5. Mojsijeva 6,5-9; Priče 22,6; Malahija 4,5.6)

23. Hristova služba u nebeskoj Svetinji

Na Nebu postoji Svetište, pravi hram koji je Bog postavio, a ne čovjek. U njemu Hristos vrši službu za nas, omogućavajući vjernicima da iskoriste Njegovu žrtvu pomirenja prinesenu na krstu jednom za sve. On je postavljen za našeg Prvosveštenika i otpočeo je sa svojom posredničkom službom u vrijeme svoga vaznesenja. Godine 1844., na kraju proročkog vremenskog razdoblja od 2300 dana, On je ušao u drugu i posljednju fazu svoje službe pomirenja. To je djelo istražnog suda koji je dio posljednjeg otklanjanja svakog grijeha, slikovito prikazanog u očišćenju starog jevrejskog svetišta na Dan očišćenja. U toj tipičnoj službi, Svetinja je bila očišćena krvlju žrtvovanih životinja, ali nebeske stvari čiste se savršenom žrtvom Isusove krvi. Istražni sud otkriva nebeskim razumnim bićima, ko je među mrtvima zaspao u Hristu i zato se u Njemu smatra dostojnim da ima udela u prvom vaskrsenju. On takođe omogućava da se vidi koji od živih prebivaju u Hristu, drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu i u Njemu su spremni za prelazak u Njegovo vječno carstvo. Ovaj sud potvrđuje Božju pravednost u spasavanju onih koji vjeruju u Isusa. On objavljuje da će oni koji su ostali vjerni Bogu, primiti Carstvo. Završetak ove Hristove službe obilježiće kraj vremena milosti prije Drugog Hristovog dolaska

(Titu 2,13; Jevrejima 9,28; Jovan 14,1-3; Dela 1,9-11; Matej 24,14; Otkrivenje 1,7; Matej 24,43.44; 1. Solunjanima 4,13-18; 1. Korinćanima 15,51-54; 2. Solunjanima 1,7-10; 2,8; Otkrivenje 14,14-20; 19,11-21; Matej 24; Marko 13; Luka 21; 2. Timotiju 3,1-5; 1. Solunjanima 5,1-6)

24. Drugi Hristov dolazak

Drugi Hristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac Jevanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, ličan i vidljiv na cijelom svijetu. Kada se bude vratio, mrtvi pravednici vaskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umrijeti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svijetu, ukazuje da je Hristov dolazak blizu. Vrijeme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni.

(Titu 2:13; Jevrejima 9:28; Jovan 14:1-3; Djela 1:9-11; Matej 24:14; Otkrivenje 1:7; Matej 24:43.44;

1. Solunjanima 4:13-18; 1. Korinćanima 15:51-54; 2. Solunjanima 1:7-10; 2. Solunjanima 2:8;

Otkrivenje 14:14-20; Otkrivenje 19:11-21; Matej 24. poglavlje; Marko 13. poglavlje; Luka 21. poglavlje;

2. Timotiju 3:1-5; 1. Solunjanima 5:1-6)

25. Smrt i vaskrsenje

Plata za grijeh je smrt. Bog, koji je jedini besmrtan, podariće vječni život onima koje je otkupio. Do tog dana, smrt je besvijesno stanje svih ljudi. Kada se Hristos, koji je naš život, bude pojavio, vaskrsli pravednici i živi pravednici biće proslavljeni i uzeti na nebo da dočekaju svoga Gospoda. Drugo vaskrsenje, vaskrsenje nepravednih, dogodiće se 1000 godina kasnije.

(Rimljanima 6,23; 1. Timotiju 6,15.16; Propovednik 9,5.6; Psalam 146,3.4; Jovan 11,11-14; Kološanima 3,4; 1. Korinćanima 15,51-54; 1. Solunjanima 4,13-17; Jovan 5,28.29; Otkrivenje 20,1-10)

26. Hiljadugodišnjica i kraj grijeha

Milenijum je hiljadugodišnje carovanje Hrista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog vaskrsenja. U toku ovog vremena sudiće se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno opustošena, bez stanovnika, zauzeta od sotone i njegovih anđela. Na njegovom kraju Hristos i Njegovi anđeli i Sveti grad sići će sa Neba na Zemlju. Nepravedni mrtvi tada će vaskrsnuti i sa sotonom i njegovim anđelima opkoliće grad; ali vatra od Boga uništiće ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvijek biti oslobođen od grijeha i griješnika.

(Otkrivenje 20; 1. Korinćanima 6,2.3; Jeremija 4,23-26; Otkrivenje 21,1-5; Malahija 4,1; Jezekilj 28,18.19)

27. Nova zemlja

Na novoj Zemlji na kojoj prebivaju pravednici, Bog će obezbjediti vječni dom za spasene i savršenu životnu sredinu za vječni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovde će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt nestaće. Velika borba biće okončana i grijeha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivaće da je Bog ljubav; i On će vladati vječno. Amin.

(2. Petrova 3,13; Isaija 35; 65,17-25; Matej 5,5; Otkrivenje 21,1-7; 22,1-5; 11,15)