Comments are off for this post

O čemu razmišljam?

On nije običan igrač šaha koji gleda u šahovsku ploču razmišljajući o svom sljedećem potezu.
Kao i na svim izložbama pravih ljudskih tijela, njegova koža je potpuno uklonjena, tako da se vide mišići, tetive i ligamenti. S leđa su mu uklonjeni mišići, sve do živaca leđne moždine, a dio lubanje je uklonjen kako bi se vidio mozak. S prednje strane mu mozak viri iznad čela. Sa zadnje strane možete uočiti leđnu moždinu koja se spušta od donjeg dijela mozga do prvog lumbalnog pršljena, zatim se grana u živce koji se pružaju kroz noge do stopala. Možete vidjeti vanjsku ovojnicu mozga, arteriju kraljeænice i ganglije dorzalnog korijena kako se granaju u druge
dijelove tijela. Što postaje očito?
Mozak je tijesno povezan sa svakim dijelom tijela. Za igranje šaha je potreban mozak. Ali i za bilo koju drugu radnju.

Ovaj beživotni šahist naglašava neizbježnu istinu da su ljudska bića mnogo više od samog tijela i mozga. U
fiziološkom smislu mozak je središnji za ljudsko postojanje i identitet. Teško je zamisliti da oko 1.350 grama težak
ljudski mozak — sto milijardi neurona koji upravljaju sa 70.000 misli, regulišu 103.000 otkucaja srca, 23.000 udaha i rad više od 600 mišića svakoga dana — takođe igra glavnu ulogu u određivanju naravi i vrijednosti našeg života. Unutar svakog mozga nalazi se skriveni svijet misli, koje ova izloæba ne moæe prikazati; svijet samosvjesnosti, uma, razboritosti, mašte, osjećaja, vrijednosti, težnji, moralnog rasuđivanja, duhovnosti, uvjerenja, volje, osobnosti i karaktera.

Biblijsko gledište
Sveto pismo uključuje ovaj skriveni svijet uma u svoju sliku o obnovljenom životu: “Nemojte se prilagođavati ovom svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro,ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12,2; vidi i Efescima 4,23) Obnovljeni um unosi u život promjenu, uprkos neprestanom
pritisku našeg savremenog svijeta.

U Poslanici Rimljanima Pavle spominje silaznu putanju humanističkog razmišljanja koje vodi moralnom raspadu i odbacivanju Boga (Rimljanima 1,18-32). Ipak, postoji obećanje da taj moralni pad može biti spriječen ako svoje misli njegujemo u skladu s onim što je ugodno Bogu: što je dobro, prihvatljivo, moralno/ duhovno i savršeno (grčki telos, zrelo). Na taj način moralni i duhovni savjeti određuju našu bitku sa Sotonom:“Hoću da budete mudri s obzirom na
dobro, a bezazleni s obzirom na zlo.” (Rimljanima 16,19) To je načelo moralne neiskvarenosti. Ne postoji jasnija misao o upravljanju vlastitim umom. Kad uvidimo kako se buđenje i promijenjen život prepliću u našem srcu, naš unutrašnji život misli postaje središte zanimanja.

Bolje od Applea

Retina display je naziv koji korporacija Apple koristi za displej od tekućeg kristala, za koji Apple tvrdi da ima veliku gustinu piksela i da ljudsko oko na uobičajenoj udaljenosti ne može primijetiti razlaganje na piksele. Naziv se koristi za nekoliko Apple proizvoda, i svaki je dizajniran za optimalno vizualno iskustvo. Ali ni najkvalitetniji displej se ne može uporediti sa sposobnostima ljudskog uma — da vidi, čuje, zamišlja, osjeća ili prikazuje stvarnost kroz svijest. Naš um bilježi i čuva milijarde i milijarde sjećanja: šapat od prije trideset godina; mržnju gajenu od djetinjstva;
zadovoljstvo koje nikad niste doživjeli, ali ste ga često zamišljali; tačan pritisak prsta na žici, miris vrta, sliku
vlati trave, sve pročitane knjige i gledane filmove, sve poruke viđene na oglasnoj ploči, pjesme s radija, otpjevane himne, izgovorene molitve. Sve je tu. Naš um je živa biblioteka. Sve ono što smo unijeli u svoj um čini nas ljudima kakvi smo danas i kakvi ćemo biti sutra. Mi ne razumijemo u potpunosti kako se ta velika živa biblioteka pretvara u svakodnevno ponašanje, ali znamo da kako godine prolaze, sve više postajemo “zatvorenici vlastite biblioteke”. Kad se jednom slike, iskustva i ideje nađu u arhivu našega uma, ne postoji tipka koju možemo pritisnuti i sve izbrisati. Božanski um koji oblikuje Pavlovo upozorenje nije bez razloga tako slikovito: “Nemojte se prilagođavati ovom svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da možete prpoznati što je volja Boæja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12,2) On nas podsjeća na silu s velikom moći uticaja koja oblikuje i prijeti našem razmišljanju, karakteru i ponašanju. On pritom misli na silu društvenih grupa, kulturoloških normi, ustanova, opšteg pogleda na svijet, medija, zabave, muzike, knjiga, mode, sporta i tradicije kao na silu koja oblikuje pojedinca. Kad Pavle stavlja obnovu uma u poređenju s pritiskom suvremenog doba, on nas poziva da svoj um posvetimo Bogu, a ne svijetu. Kad upoznamo Isusa Hrista i predamo Mu svoj život, naš um prihvata nov način razmišljanja i novu sposobnost brisanja starog načina razmišljanja. Postajemo novi ljudi s novim željama i vrijednostima (2. Korinćanima 5,17). Duh našega uma je obnovljen (Efescima 4,23; Rimljanima 12,2; 1. Korinanima 2,12-14; Efescima 1,18.19). Kad se izlažemo uticaju Svetog pisma, povećava se naša sposobnost hvatanja u koštac s moralnim pitanjima (Jevrejima 5,14). Hrist postaje središte naše usmjerenosti (Filipljanima 1,21). Njegova krstolikost postaje naša (Filipljanima 2,1-8; 1. Korinćanima 2,16). Kao što je Isus njegovao moralnu čistoću, ispunjavajući svoj um Svetim pismom, uvijek tražeći ono što je čisto, po volji Njegovom Ocu i što će pružiti ohrabrenje drugima (Luka 2,40), tako trebamo činiti i mi.

Vježbanje uma

Mi moramo vježbati nove sposobnosti uma, utvrđujući ga na duhovnim, a ne na tjelesnim stvarima (Rimljanima 8,5-8). Moramo dopustiti da nebeske stvarnosti ispune naše misli, a ne da razmišljamo samo o ovozemaljskom (Kološanima 3,2). Gledajući u Isusa postajat ćemo sličniji Njemu u svojim razmišljanjima (2. Korinćanima 3,18; Jevrejima 12,1-3). Jednostavno rečeno, ima mnogo toga što ne treba čuti, vidjeti, pročitati, iskusiti, reći, posjetiti, zamisliti, znati. Svoje “misli moramo što biramo da vidimo ili iskusimo, i onoga što nam život donosi. Nemojmo biti povodljivi. “Preobličavajte se obnovom svoga uma.” (Rimljanima 12,2) U vrijeme kad su sve misli uvijek bile samo zle, Enoh se po navici povlačio da osvježi svoj um u Božjoj svetoj prisutnosti. “Stigavši u Egipat, Josif je prodan Potifaru, zapovjedniku faraonove tjelesne straže, u čijoj je službi ostao deset godina. Tu je bio izložen naročitim kušanjima. On se nalazio u središtu idolopoklonstva. Lažna su bogosluženja bila praćena kraljevskom raskoši, bogatstvom i kulturom najciviliziranijeg naroda koji je tada postojao. Ipak, Josip je očuvao svoju jednostavnost i povjerenje u Boga. Posvuda oko njega bili su prizori i zvuci poroka, ali on kao da ništa nije čuo ni vidio. On nije mislima dopuštao da počivaju na zabranjenim predmetima.” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 172) Budući da su i Enoh i Josif upravljali svoj um prema Bogu, njihova moralna osjetljivost i duhovni uticaj su rasli. Postoji jedna popularna pjesma o mladiću koji stalno upada u nevolje. “Znam što sam osjećao”, kaže on, “ali o čemu li sam razmišljao?” Kad razmatramo svoj život misli, Isus nas poziva da se upitamo: “O čemu razmišljam?”

Comments are closed.