Comments are off for this post

Ninevija – «Veliki grad»

Ime slavne drevne Mesopotamije Ninevija dobro je poznato svim ljubiteljima arheologije, istorije starog Istoka i čitateljima Biblije. Ono potiče od hetitskog naziva Ninuwa, što je izvedenica od sumerskog imena Nina, imena mesopotamske boginje Ištar.
Grad je bio smješten na istočnoj obali rijeke Tigar, tamo gdje se pritoka Kosr uliva u Tigar, upravo nasuprot današnjem gradu Mosulu, 350 kilometara sjeverozapadno od Bagdada, prijestonice današnjeg Iraka.
Grad je sagradio Nimrod (Postanak 10,11). Arheološka istraživanja iznijela su na vidjelo ostatke koji sežu u daleku prošlost. Ruševine stare Ninevije obilježene su dvama brežuljcima Kujunjik (što znači stado ovaca) i Nebi Junus (što znači selo proroka Jone).
Ninevija je uživala ugledno mjesto tokom duge istorije mnogih asirskih dinastija koje su vladale preko 200 godina iz nekoliko središta prostrane Azije. U Nineviji su svoje palate imali poznati asirski carevi kao što su Salmanasar I, Tiglatpileser I, Adadnirari II, Tukultininurta II, Senahirim, te pažnje vrijedni Esarhadon i njegov najstariji sin Asurbanipal.
Štaviše, najslavnije doba Ninevije počelo je u vrijeme Senahirima (705-681. pr.Hr.). Od tada pa sve do potpunog uništenja 612. pr. Hr. Ninevija je bila glavni grad Asirije. Njegov sin Esarhadon (681-669. pr. Hr.) pridodao je gradu novu palatu a isto tako učinio je i Ašurbanipal (669-627? pr. Hr.), veliki ljubitelj knjiga, smjestivši u svoju palatu prvu veliku privatnu biblioteku, za koju imamo i arheoloških podataka ( nalaze se u Britanskom muzeju). Ašurbanipalova biblioteka nam je dala više informacija o starim narodima nego bilo koje dosadašnje arheološko otkriće učinjeno u biblijskim zemljama.
Ninevija je bila središte svijeta. Stoljećima su okrutne vojske ovoga carstva pokoravale narod za narodom, te pustošile i razarale grad za gradom, donoseći u mnoge zemlje neopisivu bijedu i patnju. Teško je tada bilo povjerovati riječima proroka Nauma: «Svaki koji te vidi, bježaće od tebe. Reći će: «Ninevija! Kakva razvalina!» (Naum 3,7)
Ipak, sigurna proročka riječ koju je Bog dao nije iznevjerila. Ašurbanipalovi naslednici, Ašur-etil-ilani i Sin-šar-iškun ( mada je moguće da se ova dva imena odnose na istu osobu), nisu bili dovoljno jaki da održe imperiju netaknutu. Nineviju su 612. pr. Hr. razorile združene snage Medijanaca i Vavilonaca, koji su stoljećima trpjeli od asirske okrutne ruke, opkolile su staru Nineviju, grad koji stoljećima nije vidio stranu neprijateljsku vojsku. Nakon tri mjeseca opsade grad je podlegao napadačima. Tako su palate ovog poznatog grada bile spaljene, hramovi razrušeni, a silne utvrde uništene. Poslednji asirski kralj Sin-šar-iškun nestao je – zajedno s porodicom i poslugom – u plamenu što je progutao njegovu palatu. Tako je počelo ispunjenje proročanstava, proroka Nauma (Naum 2. i 3. glava) i proroka Sofonije (Sof. 2,13-15) koja govore o propasti Ninevije. «Veliki grad» ne samo što je potpuno uništen , već je za kratko vrijeme i zaboravljen.
Nekoliko stoljeća kasnije istoričar Lukijan se žalio kako niko ne zna na kom se mjestu nalazila Ninevija. Neki posjetioci Asirije prolazeći ovim putem bili su u pravu kada su, vidjevši ogromne hrpe ruševina na drugoj strani rijeke nasuprot Mosulu, rekli da su to ruševine stare Ninevije.
Savremena arheološka istraživanja odgonetnula su zagonetku mjesta stare Ninevije. Želeći pronaći Nineviju Francuz Pol Emil Bota počeo je 1842. godine istraživati humku stare Ninevije , ali našavši malo toga što bi nagradilo njegove napore otišao je u Khorsabad , stari Dur-Šarukin i otkopavao veliku Sargonovu palatu misleći da pronalazi Nineviju. Ostin Henri Lajard počeo je 1845. godine pretraživati biblijski grad Nimrud , stari Kalah, takođe uvjeren da istražuje staru Nineviju. Obojica su bila u zabludi. Tek kasnije su arheolozi shvatili da se Ninevija nalazi nasuprot današnjem gradu MosuluLajard je upravio svoju pažnju na Kujunjik, jedan od brežuljaka unutar granica starog grada Ninevije. Tek tada je na pravom mjestu Ninevije pronašao hramove i palate Asirskih careva Senahirima i Ašurbanipala. Lajard i Hormuzd Rasam bili su najuspešniji istraživači otkrivši bezbrojna blaga u bezličnim gomilama ruševina i zemlje. Kasnije su Ros, Loftus i Džordž Smit iskopavali Nineviju a u 20. stoljeću i Budž, King, Tompson, Hačinson i Melovan, učinivši tako mogućim objavljivanje knjige pod naslovom : A Century of Exploration at Nineveh (koju su napisali R. Cambell Thomson i R.W. Hutchinson objavljenoj u Londonu 1929.). Cjelokupni rad je bio usmjeren na Kujunjik, jedan od dva postojeća brežuljka unutar gradskih zidova. Drugi brežuljak se zove Nebi Junus na čijem vrhu se nalazi današnje selo u kojem se nalazi i džamija, a lokalni stanovnici vjeruju da se u njoj nalazi grob proroka Jone i iz tog razloga nemoguće je bilo što istraživati na tom mjestu. Iskopavajući Kujunjik arheolozi su pronašli razne dragocjene predmete, među kojima i preko 20.000 glinenih pločica ispisanih klinastim pismom. To je bila čuvena biblioteka asirskog kralja Asurbanipala. Pronađene arhive grada Ninevije dale su sredinom devetnaestog stoljeća asiriologiji na hiljade dokumenata koji su našem svijetu pružili uvid u bogatu istoriju i literaturu starih naroda. Ti dokumenti otkrili su da su ljudi koji su živjeli u Mesopotamiji dobro poznavali – zapravo u istom obliku – istoriju o Potopu kako ga bilježi Biblija. U pronađenim dokumentima ima zapisa i o biblijskim osobama poput Ahava i Jezekije, te imena careva poput Sargona i Sanehirima, koji su bili dobro poznati zapisivačima Starog zavjeta. Zanimljivo je da te careve većina drugih izvora skoro i ne spominje. Tako su oni iznenada izašli na svjetlost dana.
Veličina stare Ninevije nam je dobro poznata upravo iz razloga što su gradski zidovi još uvijek dobro vidljivi. Njihove ruševine sačinjavaju dugi niski brežuljci sa prazninama gdje su nekada bila gradska vrata. Cjelokupna dužina gradskih zidova je oko 12 kilometara. Područje ograđenog grada je trouglastog oblika površine 664 hektara. Dopuštajući da je bilo 42 kvadratna metra po osobi moglo bi se onda reći da je grad imao oko 160.000 stanovnika a mnogi su živjeli izvan gradskih zidova. Neki smatraju da se broj od 120.000 ljudi koji «ne znaju što je desno što je lijevo, i mnogo stoke?» (Jona 4,11) odnosi na malu djecu koja nisu još dovoljno odrasla da bi razlikovala desno od lijevoga i zato pretpostavljaju da je grad imao najmanje 600.000 stanovnika. Ova brojka nam se čini prevelika s obzirom na poznatu veličinu grada. Čini nam se logičnijim da tekst iz knjige o Joni 4. poglavlja 11. stiha smatramo metaforom, imajući u vidu stanovništvo Ninevije koje je imalo nepotpuno znanje o dobru i zlu. Izjava dana u 3. poglavlju 3. stihu da je «Ninevija bila vrlo velik grad, tri dana hoda» najvjerovatnije znači da bi trebalo čovjeku tri dana da prođe gradom idući gore dolje ulicama grada zaustavljajući se na pojedinim mjestima da bi mogao iznijeti poruku svim stanovnicima koji su živjeli unutar gradskih zidova. A takođe i tekst koji kaže da je «Jona počeo ići po gradu jedan dan hoda i propovijedao…» (Jona 3,4), jedva da se može odnositi da je hodao cijeli dan prije nego je počeo ij. Ovo se može jednostavno odnositi na prvi dan Joninog propovijedanja poruke o pokajanju. S tog razloga nije potrebno prihvatiti pretpostavku da je stara Ninevija obuhvatala i gradove Dur-šarukin (današnji Khorsabad ) udaljen oko 19 kilometara sjeveroistočno od Ninevije, i Kalah (današnji Nimrud ), udaljen oko 32 kilometara južno od Ninevije. Ovi gradovi nikada nisu bili dio Ninevije, već su uvijek imali svoju vlastitu upravu. Grad u kojem je živjelo oko 120.000 stanovnika te je zato bio prozvan Velikim gradom danas ne postoji. Postao je «stubom sramote» i velikom «razvalinom». (Naum 3,6.7.) Proročanstvo objavljeno prije 25 stoljeća, kad je slavna prijestonica okrutnih Asiraca bila na vrhuncu slave i moći, doslovce se ispunilo. Ninevija predstavlja još jednu potvrdu pouzdanosti biblijskih proročanstava.
Mr sc. Drago Obradović

Comments are closed.