Comments are off for this post

Nikad zadovoljni

Jedan moj prijatelj pričao mi je o svom poznaniku koji je počeo da puši. Pušio je u početku jednu vrstu cigareta koje su bile reklamirane kao najjače i one koje daju najveće zadovoljstvo. Ubrzo nije bio zadovoljan. Počeo je sa jednom paklom dnevno, ali mu to nije bilo dovoljno, pa je pokušao sa dvije paklice. Ni to mu uskoro nije bilo dovoljno, pa je dozu povećao na tri. Nikad zadovoljan.
Svako na ovom svijetu traži nešto bolje. Dječaci i djevojčice traže bolji bicikl ili bolju loptu. Mladi traže da budu bolje prihvaćeni, tragaju za boljim prijateljima, obilnijom zabavom. Stariji teže za uspjehom, zadovoljstvom ili materijalnim dobrima.

Međutim, čak i pojedinosti koje izgledaju kao sasvim opravdane želje, mogu u stvari predstavljati vapaj srca čovjeka koji u svom životu osjeća prazninu koju je Bog stvorio i koju može da ispuni samo Bog sam. Ima planinara koji se penju na planine samo zato što one postoje. Mnogi od onih koji se penju uz strme stijene neprestano traže još višu stijenu, veću izloženost opasnostima. Ambicije u sportu, u poslu, u sasvim ispravnim zadovoljstvima, mogu biti vapaj srca za nečim boljim, neprepoznata želja za Bogom. Međutim, želja za nečim boljim nikad se ne može zadovoljiti u odvojenosti od Boga. Onaj koji traži sreću u svijetu prije ili kasnije otkriva da uživanje koje svijet može da ponudi nije trajno. I primoran je uvijek da traga za nečim novim što će mu pomoći da zaboravi kako ni ono poslednje, za šta je smatrao da će mu predstavljati zadovoljstvo, nije bilo trajno. Kao što je Isus rekao u 13. stihu 4.og poglavlja Jovanovog jevanđelja o ženi Samarjanki: »Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti.« I svi naši napori, uloženi da pronađemo nešto bolje odvojeni od Boga, završiće se u ništavilu, jer priznavali mi to ili ne, duboko u sebi osjećamo želju za Njim. Na svakom koraku na putu ka Hristu nalaze se sporedni kolosjeci koji nas mogu spriječiti da dođemo k Njemu. Mi često pokušavamo da zadovoljimo svoju želju za nečim boljim probajući nešto što je drugačije. To možete dobro sagledati u priči o ženi Samarjanki. Ona je pokušavala da zadovolji svoju želju za nečim boljim tražeći njeno ispunjenje kroz mnogobrojne veze sa različitim ljudima. Ali, uprkos raznolikim stvarima koje je probala, njena želja je ostala nezadovoljena. Isus je rekao: »Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; a koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka.« Većina od nas hoda prema Bogu zaobilaznim putem, putem nevolja, bolova i slomljenog srca. I kad se sve ono što smo smatrali da želimo izjalovi, dolazimo konačno do kraja svojih snaga, podižemo pogled gore i kažemo: »U redu, Bože! Mislim da si mi Ti, u stvari, potreban.«

Ali, postoji i kraći put. Isus ga je ponudio ženi na studencu. O njemu je zapisano u Jovan 12,32: »I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.« Kad god je Isus podignut, mi smo privučeni Njemu. Žena Samarjanka bila je u prisutnosti Onoga koji je mogao da zadovolji sve njene čežnje, ali to nije shvatila. Tako je Isus prešao na drugu stepenicu, na poznanje onoga što je bolje.

Zapazimo Jovan 4,10: »Odgovori Isus i reče joj: da ti znaš dar Božji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu. «Spasenje je Božji dar. To je vjerovatno jedan od najvažnijih djelova znanja u vezi s planom spasenja koji smo ikada mogli dobiti. »Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao.« (pogl. 3,16) »Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božji je život vječni.« (Rimljanima 6,23) Taj dar ne možemo zaraditi, ne možemo ga kupiti, ne možemo ga nikad zaslužiti. Spasenje je dar. Ono nema nikakve veze sa onim što zaslužujemo. Razmišljajmo o načinima na koje obično pokušavamo da zaradimo ono što želimo. Ova žena Samarjanka možda je bila žena sa ulice, navikla da prodaje sebe kako bi zaradila za život i pokušala da zadobije nešto bolje. Ljudi koji su bili njene mušterije željeli su isto tako nešto bolje i bili spremni da plate za vještačku ljubav u pokušaju da zadovolje svoje želje. Mnogi ljudi danas pokušavaju da kupe ljubav i prihvaćenost na slične načine. Mnogi ljudi danas pokušavaju da kupe Božju ljubav i prihvaćenost i tako ne postaju ništa drugo do preljubočinci u duhovnom smislu. Ali Isus dolazi i kaže nam da su najveće zadovoljstvo i trajna sreća besplatni. On nama danas kaže, kao što je rekao ženi na studencu: »Da ti znaš dar Božji…« Kad bi samo znala. Sporedni kolosjek za ovu stepenicu može biti zamjenjivanje ličnog poznavanja duhovnih stvari i plana spasenja znanjem o religioznim detaljima. Kad je Isus ženi Samarjanki iznio znanje o besplatnom daru spasenja i kad joj je postalo jasno koliko dobro poznaje njeno srce, ona je pokušala da promijeni predmet razgovora. Počela je da raspravlja o tome koje je mjesto bilo najbolje za službu Bogu: Jerusalim ili Samarija. Željela je da izbjegne žalac krivice kojim ju je Isus pogodio. Ali, On je bio strpljiv s njom, a On je strpljiv i sa nama.

Sjetimo se svih slučajeva kada smo zalutali u trenucima kada nam je pritisak izgledao suviše veliki. Međutim, Sveti Duh nas ne napušta i Isus je još uvijek tamo u sjenci i strpljivo čeka da prestanemo da bježimo. Voda života se i danas besplatno nudi. Kao i kod žene Samarjanke ponekad je naše znanje o Bogu ograničeno. U 25. stihu 4. poglavlja Jovanovog Jevanđelja ona je kazala: »Znamo da će doći Mesija.« Danas ima ljudi koji su odrasli sa tim znanjem. Teško je naći se bilo gdje u našem društvu danas i ne čuti kako se, na neki način, govori o drugom Hristovom dolasku. Ali, moguće je čuti za drugi dolazak, vidjeti znake da se on približava i čak vjerovati da će se on jednoga dana zbiti, pa ipak ne piti sa studenca vodu života koju Hristos nudi. Možemo biti zahvalni, međutim, za sve znanje koje imamo. Malo znanja o Njemu bolje je od nikakvog. Hvala Bogu za ono što smo kao dječaci i djevojčice saznali o Božjoj ljubavi. Sveti Duh može iskoristiti bilo koje znanje o Bogu kojim raspolažemo da bi nas poveo u prisniji odnos sa Gospodom Isusom.

Odlomak iz knjige “Upoznajmo Boga”, Morisa Vendena

Comments are closed.