Comments are off for this post

Najveći strah – najveća nada

Nakon što je 1859. godine objavljena knjiga koja je uzdrmala svijet, djelo Charlesa Darwina O porijeklu vrsta, naučnici su pokušali pronaći fosilne dokaze naših izumrlih predaka. Arheolog Charles Dawson je 1910. godine pronašao ono za što je tvrdio kako je karika koja nedostaje u nizu fosilnih dokaza. Njegov pronalazak je zapravo bio jedna od najvećih prijevara u istoriji.
Uskoro je njegov pronalazak postao poznat pod nazivom “Čovjek iz Piltdowna”. Pronađeno je nekoliko dijelova lobanje te čeljust s kutnjacima. Dawson je svoje otkriće donio istaknutom paleontologu koji je potvrdio njegovu izvornost. Ubrzo je vijest o otkriću objavljena
svuda u svijetu. No, prijevara oko “čovjeka iz Piltdowna” uskoro se počela otkrivati. Okolnosti i dokazi nisu bili usklađeni. Naprednije ispitivanje iz 1950-ih godina otkrilo je da je lobanja stara oko šest stotina godina, a čeljust je pripadala orangutanu. Očito je neko znalački umetnuo zube u čeljust, obojio ih i “podmetnuo” pronalazak.

Nećete umrijeti — zaista?
Ima nešto strašno u tome kad vas neko laže. Niko ne voli kad mu neko laže. No, laži se često čine vjerovatnima, inače ne bismo u njih povjerovali. Jednu od prvih laži izrekla je zmija Evi u Edemskom vrtu. Eva je povjerovala zmijinoj izjavi: “Ne, nećete vi umrijeti”(Postanak 3,4) — i pojela je plod. Otada imi vjerujemo toj laži. »čak i pri susretu sa smrću, još uvijek nekako ustrajavam ona nejasnoj nadi da nešto nekako
nastavlja živjeti i poslije smrti. Ova je laž postala jedna od najvećih prijevara kojima se vjeruje. Goruće je pitanje za sve nas: Što se događa nakon smrti?

Smrtni san

Sveto pismo kaže da je smrt besvjesno stanje. Biblija smrt uspoređuje sa snom. “Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa. …Davno je nestalo i njihove ljubavi i mržnje i zavisti; i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem.” (Propovjednik 9,5.6)
Petar je to ponovno potvrdio na dan Pedesetnice, dok je govorio o kralju Davidu: “Braćo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno rečem za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazi među nama do današnjega dana.” (Djela 2,29) A onda nastavlja:“Dakako, David nije uzišao na nebo ”(stih 34). No, neki koji se bore sa stvarnošću smrti pitaju:
Možda nije biblijski, no zašto je loše vjerovati da se neko od mojih voljenih nalazi na sretnom, mirnom mjestu? Vjerovati da se neko nakon smrti nalazi na nekom mjestu u svjesnom stanju može značiti dvoje. Prvo, takva osoba otvara vrata i manipulaciji zlih sila koje se mogu pretvarati da su umrla osoba i komunicirati s njom.
Drugo, takva osoba uklanja nužnost  najvećeg događaja u istoriji: drugog Isusovog dolaska.

Vrhunac istorije
Biblija upućuje na drugi Isusov dolazak kao na veliki vrhunac zemaljske istorije. To neće biti nečujan događaj koji će većina ljudi propustiti. Isus je obećao kako će taj događaj, sasvim jasan i nedvosmislen, ličiti zadivljujućoj munji koja se proteže od istoka do zapada (vidi Matej 24,27.) Jovan nastavlja: “Vidjet će ga svako oko.” (Otkrivenje1,7) Bit će to sveobuhvatan prizor. Hristov drugi dolazak je blagoslovljena nada hrišćana. Spasiteljev dolazak će biti doslovan događaj, ličann, vidljiv cijelom svijetu. Kad se On vrati, vaskrsnut će umrli pravednici. Bit će to toliko glasan događaj da će umrle ljude doslovno “podići iz mrtvih”.

Apostol Pavle nam u 1.Solunjanima 4,16.17 daje kratak pregled: “Jer će sâm Gospod sa zapovjedničkom trubom, s glasom arhanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će vaskrsnuti umrli u Hristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u nebo na oblacima u susret Gospodi. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodom.”
Oni koji spavaju u Isusu bit će pri drugom dolasku vaskrsnuti u vječni život. Obećanje drugog dolaska i vaskrsenje u vječni život su nam od posebne važnosti upravo zbog toga što znamo da mrtvi spavaju u svojim grobovima.
Jedan događaj — dva različita odgovora
Tokom Drugog svjetskog rata ratnisu zarobljenici bili iznenađeni zvukom aviona koji su nadlijetali njihov logor u niskom letu. Istrčali su iz baraka, a svako oko je nastojalo raspoznati oznake na avionima. Zarobljenici su odjednom počeli vikati od radosti, mahati i međusobno se grliti. To su bili njihovi avioni, a ne neprijateljski. Oslobođenje je bilo udaljeno samo nekoliko sati. Zatvorenicima je to bio najveći dan u životu, no drugoj grupi je brujanje motora donijelo strah umjesto radosti. Zatvorski čuvari su gledali s nevjericom. Za njih je to bio sudnji dan. Uskoro će morati položiti račun za svoja okrutna zlodjela. Preplašeni, čuvari su napustili svoju dužnost i pobjegli u prašumu.
Strah i radost
Iako je nekima taj dan uzrok velike radosti pri pomisli na vaskrsenje, koje će biti trenutak slavljenja i ponovnogsusreta, onima koji nisu spremni za susret s Isusom to će biti dan straha. Ono što će nekima biti najradosniji događaj zemaljske istorije, drugima će biti najstrašniji trenutak. Oni koji ne budu spremni za susret s Isusom, očajnički će pokušavati pobjeći od ovog slavnog trenutka tako što će pozivati kamenje i stijene: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe.” (Otkrivenje 6,16)
No, niko ne mora biti u ovoj grupi. Isus je sve pripremio kako bismo radosno dočekali Njegov povratak. Ovom velikom istorijskom prizoru Isusovog drugog dolaska svjedočit će svi, bilo da u to vrijeme spavaju smrtnim snom, bilo da su živi. Gledat ćemo kako će pobjeda proždrijeti smrt — našeg velikog neprijatelja.
Ellen G. White živo opisuje ovaj prizor: “Usred posrtanja Zemlje, sijevanja munja i tutnjave gromova, glas Božjeg Sina poziva svete koji spavaju.On gleda grobove pravednih i zatim, dižući ruke prema Nebu, uzvikuje:‘ Probudite se, probudite se, probudite se, vi koji spavate u prahu zemaljskom, i ustanite!’ Uzduž i poprijeko cijele Zemlje mrtvi će čuti ovaj glas i oni koji ga čuju oživjet će. »čitava će zemlja odzvanjati koracima neopisivo velike vojske iz svakog naroda i plemena, jezika i koljena. Oni dolaze iz tamnice smrti, obučeni besmrtnom slavom, kličući: ‘Gdje je,smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?’ (1. Korinćanima 15,55) A živi pravedni i vaskrsli sveti sjedinjuju svoje
glasove u dugi, radostan poklič pobjede.”
Ne trebamo vjerovati laži. Pri susretu sa smrću ne trebamo se držati neke očajničke nade kako se negdje nekako nastavlja živjeti, već možemo imati blagoslovenu nadu koja uklanja žalac smrti. Možemo se nadati velikom susretu kad se Isus bude vraćao na oblacima slave kako bi probudio mrtve. Možemo se nadati velikoj dobrodošlici pri ponovnom susretu bez rastanka.

 

Comments are closed.