Comments are off for this post

Najčešći grijeh cijelog ljudskog roda

Suprotno od vjerovanja, pouzdanja jeste ono što Biblija naziva nevjerstvom. To je bio grijeh broj jedan u svim vjekovima. Izrailj nije mogao da uđe u Obećanu zemlju zbog nevjerstva (Jevrejima 4,6). Kad je Isus, veliki Iscjelitelj, posjetio rodno mjesto Nazaret „i ne učini ondje mnogo čuda zbog njihovog nevjerovanja“ (Matej 13,58).
Njihovo ogromno nevjerovanje lišilo ih je velikih blagoslova. Neobjašnjivo je kako je mnoštvo ljudi moglo stajati u prisustvu samog Sina Božjeg, a ipak se odlučiti za lošu vijest. Isus „I čuđaše se zbog njihovog nevjerovanja.“ (Marko 6,6)
Isus je rekao svojim učenicima koji su bezuspješno nastojali da izliječe beznadežno bolesno dijete, da je problem u njihovom „nevjerstvu“ (Matej 17,20). Čak su i poslije Njegovog vaskrsenja učenici izvjesno vrijeme više voljeli da čuju lošu vijest nego dobru, odbijajući da povjeruju u svjedočanstvo očevidaca, koji su znali da je On ustao iz mrtvih. „I ukori ih zbog njihovog nevjerovanja i tvrdoće srca, što ne povjerovaše onima koji su ga vidjeli vaskrslog iz mrtvih“ (Marko 16,14). Da, tih jedanaest učenika suočilo se s najtežim testom vjere kome su ikada bila podvrgnuta ljudska bića – dobra vijest bila je tako fantastično „nemoguća“ da se činilo da je daleko iznad njihove moći da povjeruju u vijest: „On je ustao!“
Stavite se na njihovo mjesto. Eto vas u najdubljem očajanju koje ste ikada iskusili, vaš Spasitelj je mrtav, sahranjen u grobu; vaše nade su
skrhane najvećim „buldožerom“ svih vremena – raspećem. Na kraju vašeg tunela kao da ne svetluca ni najslabiji tračak svetlosti. I sada, možete li vjerovati u izvještaje nekih uzbuđenih žena, kakva je bila Marija Magdalena,  koje govore da su Ga vidjele vaskrslog?

Dobro razmislite o tome. Možda ćete poželjeti da kleknete sa tim „ukorenim“ učenicima i prihvatite posledicu nevjerovanja u dobru vijest!
Nije čudno što pisac Jevrejima poslanice preklinje: „Gledajte, braćo, da kako ne bude u kome od vas zlo srce koje ne vjeruje, pa da otpadne od živoga Boga, nego bodrite jedan drugoga svaki dan, dok god se kaže ’danas’, da koji od vas ne otvrdne od prevare grijeha.“ (Jevrejima 3,12.13)
Najbolja dobra vijest koju jedno zbunjeno ili očajem slomljeno ljudsko biće može čuti jeste da je ta moralna i duhovna paralisanost zapravo bolest zvana grijeh, koja je već bila izliječena u licu Sina Božjeg – iscijeljena u našem palom, grešnom tijelu. On je postao jedan od nas, uzeo na sebe našu prirodu, stvarno se poistovjetio s našim suštinskim problemom otuđenosti od Boga, i upravo tu otklonio naš grijeh.

Tako je On za cijelo čovječanstvo ustanovio novi identitet u sebi, bez obzira na to koliko strašni bili naši grijesi. On je učinio da otuđenost, grijeh i strah postanu stvar minulog vremena u većoj mjeri nego što je to život pećinskog čovjeka. Mračno stanje uma je sada prošlost, nešto nepotrebno. Zahvaljujući onome što je Hristos ostvario (a ne samo pokušao da ostvari) ljudski očaj postaje anahronizam. Bog i cio Njegov univerzum svetlosti pozdravljaju nas dobrodošlicom kao prihvaćene „u voljenome“ Sinu Božjem (Efescima 1,6). To podstiče um da shvati šta je On učinio.
„Pa i vas koji ste nekada bili otuđeni i neprijateljski nastrojeni svojim smeranjem u zlim djelima, sada je izmirio smrću njegovog ljudskog tijela, da vas svete, neporočne i besprekorne postavi preda se“ (Kološanima 1,21.22). „Ali“, reći ćete vi, „meni se mnogo šta može zamjeriti. U dubini duše vidim sve moguće razloge zašto zaslužujem „prekor“.
Da, mane i krivica još uvijek su tu (kao što je to slučaj za tolike milijarde ljudskih bića svuda u svijetu). Ipak, žrtva koju je položio za nas daje Hristu zapanjujuće pravo da nas „izvede“ pred Oca i Njegov svemir kao svete u Njegovim očima, bez mane i oslobođene optužbe. Prava
suština te izvanredno dobre vijesti ogleda se jednostavno u ovome: sav grijeh i tama i zagađenost koji nas pritiskaju istrajavaju upravo zbog našeg stalnog nevjerovanja u Njegovu dobru vijest!
Kad se u duši napregnemo da povjerujemo, Njegovo oslobođenje počinje smjesta da djeluje u našem srcu, da proizvodi promjene za koje smo mislili da nikada neće biti moguće.

Izvor: Odlomak iz knjige “Dobra vijest je bolja nego što mislite”, autor Robert Vilend

 

Comments are closed.