Comments are off for this post

Na početku

Psalam 3,1-3 kaže: »Čuj, Gospode, riječi moje, razumij pomisli moje. Slušaj viku moju, care moj i Bože moj! jer se Tebi molim, Gospode! Ujutru slušaš glas moj, ujutru stojim pred tobom, i čekam.« Drugi klasični tekst koji govori o ovom predmetu je Isaija 50,4: »Gospod Gospod dade mi jezik učen da umijem progovoriti zgodnu riječ umornome; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao učenici.« Veliki broj tekstova u Isaijinoj knjizi, uključujući i ovaj, govore o Isusu. A primjeri o tome kako se Isus molio zapisani su na mnogo mjesta, kao npr. u Marko 1,35: »A ujutru vrlo rano ustavši iziđe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu.« Danilo se molio tri puta na dan, ujutru, u podne i uveče. (Danilo 6,10) Pozvani smo da slijedimo primjere zapisane za naše dobro. (vidi 2. Timotiju 3,16) Ako hoću da budem u neposrednom dodiru sa Bogom, da budem osjetljiv na Njegovo vođstvo i da se oslanjam na Njegovu silu umjesto na svoju sopstvenu, i ako to treba da bude svakodnevna pojava, zar nije malo kasno da uputstva za dan tražim neposredno prije nego što uveče odem u krevet?

Ako je religija dnevna pojava, onda je sasvim jasno kada nam je potrebna sila. Smiješno je pisati ček ako nemate novca u banci. Jevrejima 4 naglašava da je Isus vjeran poglavar sveštenički »koji je u svačemu iskušan, kao i mi.« (stih 15) A zatim kaže: »Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć.« (stih 16)

Zapazimo redosled. U toku vremena koje provodimo sa Bogom ujutru mi primamo silu od Njega, tako da kada u toku dana crpimo od nje, imamo čime da zadovoljimo svoju potrebu. Neki koji imaju problema u svom molitvenom životu, i oslanjaju se na vrijeme provedeno u molitvi neposredno prije odlaska na spavanje, uvidjeće da će im najviše pomoći promjena u kojoj im to vrijeme postaje prva stvar ujutru. Ako svakoga dana uzimamo svoj krst, tada ima najviše smisla učiniti to na početku novog dana.

Jedan od važnih razloga što svako jutro treba da otpočnemo sa Bogom jeste doslednost. Opšte svjedočanstvo na koje stalno nailazim jeste da se vrijeme za razgovor sa Bogom, kada se ono ostavi da bude poslednje što činimo uveče, javlja na mahove — čas ga ima, čas ga nema. Cilj svakodnevnog odnosa sa Hristom jeste održavanje veze. Nema potrebe postavljati pitanje: »Šta će se dogoditi ako propustim jedan dan?« Stvar nije u tome. Ono što je važno jeste vaš obrazac. Ako redovno održavate vezu, odnos će se razvijati. To važi za odnose sa ljudima oko nas, a to važi i za Boga. Ako budete održavali vezu samo po koji put, međusobni odnos će trpjeti. Moguće je čak u toku jednog dana udaljiti se od Isusa, pa će možda biti potrebno dosta vremena da ponovo steknemo mir koji smo izgubili. Da li je to možda zbog toga što Bog voli da se igra žmurke ili da nas kažnjava zbog naše nemarnosti u jednom danu? Sigurno ne. Ali kad zanemarimo ličnu zajednicu sa Bogom, javlja se neprijatelj. koji to dobro koristi. On će učiniti sve što može da nas odvoji od Isusa i održi nas na rastojanju od Njega.

Kad god zanemarimo ličnu zajednicu sa Bogom, sotona čini sve što može da održi tu razdvojenost. Naša jedina sigurnost nalazi se u riješenosti da Bogu damo prednost svakoga dana, bez obzira na to šta će se desiti. A kada Ga budemo tražili svakoga dana, naše prijateljstvo i zajednica sa Njim će se produbljivati. Mi se ne spasavamo svojim životom molitve. Spasavamo se prihvatanjem Hristove žrtve za nas na krstu i stalnim svakodnevnim prihvatanjem Hrista. Međutim, mnogi hrišćani dozvoljavaju da njihov odnos sa Hristom nestane, pa zato nestaje i njihove sigurnosti. Isusa često vrlo slabo poznaju čak i oni koji se izdaju za Njegove sledbenike. Nije čudo, onda, što im je tako teško da imaju povjerenje u Njega kad je u pitanju spasenje. Ali, kada provodimo vrijeme svakoga dana razmišljajući o Njegovoj ljubavi, koliko nam je lakše da se živo sjećamo Njegove ljubavi i čvrsto vjerujemo u Njegovo brižno prisustvo.

Odlomak iz knjige “Upoznajmo Boga”, Morisa Vendena

Comments are closed.