Comments are off for this post

Na ispitu hrabrosti

Hrišćanski život je nešto više nego što se to obično misli. On se ne sastoji samo iz pitomosti i strpljenja, krotosti i ljubaznosti. Hrišćanin je uvijek spreman da blago odgovori na gnjevno pitanje, ali je isto tako spreman da se herojski odupre zlu. On mora da ima herojsku hrabrost da bi se mogao suprotstaviti protivniku koji ide “kao lav ričući … i traži koga daproždere”. 1. Petrova 5,8. “Protivite se đavolu, i pobjeći će od vas” (Jakov 4,7) — je božansko ohrabrenje hrišćanske hrabrosti, čvrstine, energije i istrajnosti …Hrišćanin zna da “svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme”. Propovjednik 3,1. Ima vrijeme kad treba sjedjeti i čekati Gospoda, a ima vrijeme kad treba ustati i boriti se za ono što je pravo. Uravnotežen karakter je ne samo krotak i strpljiv, nego je i hrabar i nepokolebljiv. Nijedna crta karaktera ne smije se razvijati na štetu druge. Uravnoteženost karaktera sprečava da oduševljenje postane fanatizam, a revnost netrpeljivost. Krotost i hrabrost menjaju istoriju, ali one nisu samo istorijske vrline! One i danas gospodare u svim životnim okolnostima jednog hrišćanina kao nekada u istoriji o Mojsiju i Izrailju. Krotost je bila zlatna žica Mojsijevog karaktera, upletena čeličnom hrabrošću. Da ponovimo ukratko njegovu biografiju. Rođen je kao rob u bogatom Egiptu i bio osuđen na smrt prije nego što je počeo da živi. Ostao je u životu, jer ga je krila neustrašiva i dobra majka. Svoju hrabrost i povjerenje u Boga pokazala je i onda kada je načinila nepromočiv kovčežić i sakrila ga među trskom na obali Nila. Po Božjem proviđenju, Mojsija je pronašla egipatska princeza i posinila ga. Kao naslednik faraonovog prestola, Mojsije je dobio najviše obrazovanje na egipatskom dvoru. Ali četrdeset godina kasnije umjesto na prijesto, otišao je u izgnanstvo. Njegova hrabrost nije išla u korak sa njegovom krotošću. Zato je sve izgubio i pobjegao u Sinajsku pustinju. Tamo je postao pastir za sledećih četrdeset godina, dok je njegov narod i dalje podnosio teško ropstvo u Egiptu.
Za to vrijeme Mojsijev karakter je pretrpeo znatne ispravke. A onda, u godinama kad obično prestaje svaka aktivnost, Bog je pozvao Mojsija
za novih četrdeset godina službe. Kad je Mojsije navršio osamdeset godina, njegovo stvarno životno djelo je tek počinjalo. Ali, prije nego što je Mojsije promijenio tok istorije, Bog je našao način da ispita njegovu krotost i hrabrost. Evo nas na samom ispitu. On počinje prvim stihom
četvrte glave Druge knjige Mojsijeve. Mojsije je sreo Boga kod žbuna koji je stalno goreo ali nije sagorijevao. Tu je Mojsije dobio uputstva o svom zadatku. Trebalo je da se vrati u Egipat i zatraži slobodu za svoj narod od samog faraona. Mojsijevo ustezanje bilo je izraz njegove poniznosti, ali je u sledećem trenutku pokazao takvu hrabrost koja ga je uvrstila u red najhrabrijih ljudi svih vremena.
“A Mojsije odgovori i reče: Ali neće mi vjerovati ni poslušati glasa mojega; jer će reći: Nije ti se Gospod javio.” 2. Mojsijeva 4,1. Bio je to znalački odgovor, ali Bog se ne ravna prema ljudskoj logici i znanju, baš kao ni hrišćanska hrabrost. Mojsijeva hrabrost trebalo je da se
oslanja na vjeru u Boga, a ne na snagu svoga uma. Trebalo je da gleda u lice opasnosti poslušnošću, a ne iskustvom, hrabrošću, a ne logikom.
“A Gospod mu reče: Šta ti je to u ruci? A on odgovori: Štap.” 2. Mojsijeva 4,2. Naravno, Bog je znao šta Mojsije ima u ruci. Svojim pitanjem
samo je obratio Mojsijevu pažnju na njega. Bio je to običan pastirski štap iz onog vremena, dugačak, malo povijen na vrhu, kojim je Mojsije
mogao da zaustavi ovcu kad bježi ili zađe s puta. To je bio instrument njegove profesije, jedan od najstarijih od svih instrumenata na svijetu, i jedan od najskromnijih. Sada, međutim, ovaj štap će postati instrument mnogih čudesa. Na kraju će biti nazvan “Božji štap”.
“Baci ga na zemlju”, diktirao je Bog Mojsiju zadatak iz hrabrosti. Mojsije je to učinio i šta se dogodilo? “A on posta zmija.” Štap se pretvorio
u zmiju i Mojsije smjesta “pobježe od nje”. 2. Mojsijeva 4,3. Prema ljudskoj logici, Mojsije je učinio ono što je bilo najpametnije. Mojsije je
živio u pustinji četrdeset godina i poznavao je zmije.
Čim je pobjegao od ove, ona je bez sumnje bila neka poznata otrovnica ili neka nepoznata zmija zastrašujućeg izgleda.
A onda je došla neobična naredba. Bog je naredio Mojsiju da se vrati: “Uhvati je za rep!”
Bila je to odlučujuća proba Mojsijeve vjere i hrabrosti, a ne šala. Bog se nije igrao s Mojsijem. Trebalo je da se vidi da li Mojsije ima hrabrosti da izvrši što će Bog tražiti od njega kao vođe izrailjskog naroda. Uhvatiti živu otrovnicu za rep je mnogo lakše reći nego učiniti. Zmije otrovnice se ne hvataju za rep niti se to čini golim rukama. Takav pokušaj bio bi ravan samoubistvu. Zmija može da se okrene kao munja i da
ujede prije nego je iko dotakne.
Mojsije je znao da je opasno uhvatiti zmiju za rep. Bilo je to suprotno njegovom iskustvu i razumu. Ali u Božjem prisustvu morao je da odbaci
svoje razloge i da postupi jedino po vjeri u Božju riječ. Samo tako je mogao da prođe kroz ovu herojsku probu vjere i hrabrosti. Morao je da više vjeruje u Božju riječ nego u svoj zdravi razum i veliko iskustvo. Tek kad je naučio da neustrašivo posluša, mogao je da postane izabrani vođa Božjeg naroda.
To je i učinio. Kad se okrenuo prema zmiji, u njegovim očima ogledala se hrabrost, vjera i poslušnost. Vraćao se gledajući čvrsto neprijatelja u lice. Nije skretao pogled suočavajući se sa neizbežnom smrću. Poslušnost je mogla značiti sigurnu smrt, ali Mojsije je poslušao. Pružio je ruku. “I pruži ruku svoju i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj.” 2. Mojsijeva 4,4.
Uprkos svojim poodmaklim godinama Mojsije je bio čovjek preduzimljivosti i snage, inače se nikada ne bi usudio da uhvati zmiju za rep. On
je pokazao vjeru, poslušnost i hrabrost —tri osobine koje su nam uvijek potrebne.
Jednim čudom, zmija je opet postala štap. Bog je bio gospodar situacije. Sada je Mojsije znao da može imati povjerenja u Božje naredbe. Drugim riječima, znao je da može svaki problem riješiti vjerom, hrabrošću i poslušnošću. Njegova hrabrost bila je nagrađena. Iz tih stopa pastir je postao jedan od najvećih oslobodilaca u istoriji svijeta i Božji besmrtni prorok.

Comments are closed.