Comments are off for this post

Možete li oprostiti?

Žena je polako i bolno koračala do stolice u kancelariji. Zvala se Jaylee. Bila je vrlo lijepa, u ranim četrdesetim, crvenkaste kose skupljene u rep. Vidjelo se da je u velikoj nevolji. Dok je započinjala svoju priču tihe suze slijevale su joj se niz lice i padale na ruke čvrsto stisnute u njezinom krilu, ruke koje su pomalo otkrivale znakove promjena na zglobovima.
Jednog dana, prije nekoliko godina, Jaylee se vratila kući s poslovnog sastanka ranije no obično i zatekla svog supruga u krevetu s djevojkom koja im je čuvala djecu. „Pokušala sam to preboljeti“, rekla je. „Kupili smo novi bračni krevet i preuredili smo sobu. Išli smo na sa-
vjetovanje. Pokušala sam sve, zaista jesam. Ništa ne pomaže. Svaki put kad ga pogledam, vidim onu istu sliku– njih dvoje u našem krevetu, među zgužvanim čaršavima. I na sve to liječnik mi je prije nekoliko sedmica rekao da imam autoimunu bolest. Sve me boli. Neprestano trpim bol.“
Pomno sam je poslušala prije odgovora. „Jeste li pokušali promijeniti tu sliku koju nosite u umu?“, upitala sam na kraju. „Jeste li se potrudili svaki put pri pojavi te slike u vašem umu, namjerno je i ciljano ukloniti ili zamijeniti nekom drugom?“
Odmahnula je glavom. „Te psihološke stvari kod mene ne djeluju.“ Nasmiješila sam se. „To su zapravo stvari moždanih funkcija“, odgovorila
sam. Zakolutala je očima i nastavila. „Kao što rekoh, sve sam pokušala, ali ništa ne pomaže. Konačno sam mu rekla da se odseli.“
„A kako to ‘djeluje’?“, upitala sam. Tišina, i još suza. „Čini mi se da ste još uvijek vrlo žalosni.“, primijetila sam. „Prošlo je pet godina od tog događaja. Zbog čega ste još uvijek tako tužni?“
U djeliću sekunde promijenilo se njezino cjelokupno držanje. Iz njezinih crnih očiju suknuo je plamen srdžbe. „A što mislite, zbog čega sam tužna?“, viknula je. „Jeste li glupi? Pa uništio mi je život!“ Ispostavilo se da je žalost zapravo bila njezin najmanji problem. Nekoliko minuta je bjesnila žaleći se na nepravdu u životu. Pa, ipak je bila dobra žena i majka i nije to zaslužila. Ponavljam: nije to zaslužila. Konačno je nje-
zin bijes splasnuo, smirila se, duboko uzdahnula. „A, jeste li mu pokušali oprostiti?“, upitala sam.
Odmahujući glavom Jaylee je odgovorila: „Više puta me zamolio da mu oprostim, ali sve je to za mene bilo previše uvredljivo. Sada je kasno. Prošli mjesec se vjenčao. A usput, zašto bih mu oprostila? On ne zaslužuje da mu oprostim.“ „Vi mu još uvijek možete oprostiti. Nikada nije kasno. Neka osoba može čak i umrijeti, a vi joj možete još uvijek oprostiti“, rekla sam.

Istinsko praštanje

Objasnila sam: „Praštanje ne znači poricanje tuđe odgovornosti za uvredu ili ozljedu, niti znači odobravanje lošeg ponašanja, umanjivanje ili opravdavanje zla, niti pravdanje izvršenog čina. Sigurno ne znači da trebate izabrati mirenje i ostajanje u zlostavljačkom odnosu ili okruženju, niti da se trebate odreći svoga prava ili pravde odnosno odgovarajuće naknade.“
Jaylee je sjedila i posmatrala me. Rekla sam joj kako se u stručnoj literaturi spominju dvije vrste praštanja: „voljno praštanje“ i „osjećajno praštanje“. Voljno praštanje jest namjera kojom se odupiremo za uzimanju stava nepraštanja te odluka o drugačijem ponašanju prema prekršitelju. Osjećajno praštanje je zamjena negativnih osjećaja nepraštanja pozitivnim osjećajima usmjerenim prema određenoj osobi. Osjećajno praštanje ima veči uticaj i posljedice na naše zdravlje i dobrobit.

Praštanje i uticaj na zdravlje
Nepraštanje uvreda koje su vam nanijeli drugi ljudi opasno je po vaše zdravlje. Herbert Benson, poznati kardiolog, tvrdi kako postoji „fiziologija praštanja“. Samo prije nekoliko godina bilo bi vrlo teško pronaći bilo kakve podatke o fiziologiji praštanja. Vrlo malo ljudi je
uopšte znalo za postojanje istraživanja o praštanju. Iako je ovo područje, moramo priznati, vrlo novo, u prošlim se decenijama eksponencijalno širilo. Iz štampe je izašlo više od 1200 studija (od 58. studije nadalje tek 1997. godine).
Ova proučavanja su pokazala da se, kada je u pitanju praštanje, ne radi samo o psihologiji već i o fiziologiji.
Nemogućnost ili nevoljnost praštanja povezana je s mnogim opasnostima i lošim posljedicama po zdravlje. Tu ubrajamo sljedeće:
• Povećanu visinu stresa i mišićne
napetosti
• Povišen krvni pritisak i povećan broj
srčanih otkucaja
• Povećanu visinuu adrenalina i kor-
tizola
• Smanjenu otpornost organizma
• Povećanu opasnost od nastanka
depresije, srčane bolesti, možda-
nog udara i raka
• Smanjene neurološke funkcije i
slabije pamćenje
• Poremećene međuljudske odnose
na radnom mjestu i kod kuće
S druge strane proučavanja otkrivaju snagu praštanja koja ima za posljedicu sljedeće dobrobiti:
• Zdravije međuljudske odnose
• Bolje umno, tjelesno i duhovno
zdravlje
• Smanjeni osjećaj tjeskobe, stresa i
neprijateljstva
• Niži krvni pritisak
• Manje znakova depresije
• Smanjenu opasnost od zloupotrebe
alkohola i opijata
• Više prostora za saosjećanje, su-
sretljivost i mir

Drugačiji način
Predložila sam Jaylee da započne proces voljnog praštanja a kasnije pređe na osjećajno praštanje.
„Na kraju“, rekla sam, „praštanje i oproštaj su ključni za vaš zdrav život. Kada izgovorite ‘Praštam ti’ kao da ste rekli ‘Želim biti zdrav/zdrava’.
Čin praštanja dopušta tijelu da prestane proizvoditi kataboličke hemijske spojeve te daje naredbu podsvijesti da zabrani stvaranje negativnih osjećaja u umu. Praštanje je manje povezano s drugima, a u cijelosti je povezano s osobom koja prašta. U ovom slučaju, to ste vi.“
Tišina. „Razmislite o tome ovako“, nastavila sam. „Praštanje je dar koji sami sebi darujete, način da prestanete gajiti razorne osjećaje koji će samo uništiti vaše zdravlje i sreću. To je način da sami sebi pomognete da se osjećate bolje. Praštanje može popraviti vaše zdravlje.
Ako odlučite ne oprostiti, tada ćete najvjerojatnije sami platiti najvišu cijenu. Neko je to ovako rekao: ‘Osoba koja trajno živi u nepraštanju, cijelo vrijeme želeći da druga osoba umre, u stvari sama pije smrtonosni otrov. Znam da ste navikli na zadržavanje zamjerki, no postoji i drugačiji način.“
Dar samome sebi
Nepraštanje se može nalaziti u temelju mnogih problema s kojima se kao ljudi susrećemo tokom života.
Jedan je pastor u početku obavljanja svoga zvanja smatrao kako barem polovica problema ima uzrok, barem djelimičan, u nepraštanju.
Deset godina kasnije, procijenio je kako tri četvrtine svih zdravstvenih, bračnih, porodičnih i novčanih problema proističu iz nepraštanja. Nakon 20 godina službe zaključio je da je više od 90 posto ovih problema ukorijenjeno u nepraštanju.
„U stvari“, pojasnila sam Jaylee, „čini se da onaj koji prašta ima veću korist od onoga kome je oprošteno.“ Jaylee se nije složila. Ustajući sa
stolice, uz bolove je pošla prema vratima kancelarije. „Razmislit ću i javit ću vam se“, izgovorila je na odlasku.
Prošlo je nekoliko sedmica. Jednog jutra sam podigla telefonsku slušalicu kancelarijskog telefona i preslušavajući poruke začula riječi: „Odlučila sam, i ne želim oprostiti. Prije ću umrijeti!“ Spustila sam slušalicu, tužna. Nažalost, Jaylee će vjerojatno prije umrijeti. A mogla je to izbjeći, jer praštanje je pitanje izbora. To je dar koji možete sami sebi darovati. Jaylee ga, nažalost, nije prihvatila.

Arlene Taylor

Izvor: http://adventisti.hr//media/znacivremena/ZV-3-13.pdf

Comments are closed.