Comments are off for this post

Možeš da se vratiš kući kad god želiš

Onda reče: „Jedan čovjek imao dva sina. Mlađi od njih reče ocu: ’Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada.’ I on im podijeli imanje. Poslije nekoliko dana, mlađi sin uze svoj dio i ode u daleku zemlju, gdje protraći sav svoj imetak živjeći razuzdano. Kad je sve potrošio, u toj zemlji zavlada velika glad i on poče da oskudijeva. Zato ode i zaposli se kod jednog građanina one zemlje, a ovaj ga posla na svoja polja da čuva svinje. Žudio je da napuni stomak rogačima koje su svinje jele, ali mu ih niko nije davao. Tada dođe k sebi pa reče: ’Koliko najamnika moga oca imaju hleba u izobilju, a ja ovde umirem od gladi! Spremiću se i otići svom ocu pa ga zamoliti: „Oče, zgriješio sam protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan da se zovem tvoj sin. Primi me kao jednog od svojih najamnika.“ I spremi se i pođe svom ocu. A dok je još bio daleko, ugleda ga njegov otac i sažali se pa potrča, zagrli ga i poljubi. ’Oče’, reče mu sin, ’zgriješio sam protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan da se zovem tvoj sin.’ Ali, otac reče svojim slugama: ’Brzo iznesite najlepši ogrtač i obucite ga. Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge. Donesite ugojeno tele i zakoljite ga pa da jedemo i da se veselimo. Jer, ovaj moj sin je bio mrtav, i oživlje! Bio je izgubljen, i nađen je!’ I počeše da se vesele. A njegov stariji sin je bio na polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igranje. Pozva jednog slugu i upita ga šta se dešava. ’Tvoj brat je došao’, reče mu sluga, ’i tvoj otac je zaklao ugojeno tele zato što ga je dočekao živog i zdravog.’ A ovaj se naljuti i ne htjede da uđe. Tada izađe njegov otac i poče da ga nagovara. Ali, on odgovori ocu: ’Eto, toliko godina sam ti služio i nikad nisam prekršio tvoje zapovijesti, a ti mi nikad ni jare nisi dao da se proveselim sa prijateljima! A kad je došao ovaj tvoj sin, koji je tvoj imetak proćerdao sa bludnicama, za njega si ugojeno tele zaklao!’ ’Sine moj’, reče mu otac, ’ti si uvijek sa mnom i sve što imam, tvoje je. Ali, treba da se veselimo i da se radujemo. Jer, ovaj tvoj brat je bio mrtav, i oživlje, i bio je izgubljen, i nađen je.’“ (Luka 15,11-32)

Ovo je priča o mladom čovjeku kom su dojadila ograničenja života kod kuće.
Stvari su otišle toliko daleko da je odlučio da mora otići. Njegov bogati otac, pun ljubavi, dao mu je njegovo nasledstvo, i on je otišao na mjesto na kom je mislio da će imati slobodu da radi šta god poželi. Imao je novca da zadovolji svaku svoju želju. Budući da novac privlači društvo, uskoro je imao grupu prijatelja koji su mu pomogli da potroši to bogatstvo živjeći na visokoj nozi. Međutim, nade i snovi koje je gajio dok je bio kod kuće pali su u zaborav, zajedno sa stabilnošću i sigurnošću koje mu je pružalo domaće vaspitanje u vjerskom duhu. Svoje nasledstvo je prokockao, a onda se prijavio za posao, na kom je imao zadatak da se stara o svinjama. Za jednog Jevrejina nije bilo ničeg goreg. Isusova jevrejska publika razumjela je dubinu pada i poniženja koje je On opisivao. Mladić odlučan da pronađe slobodu završio je, umjesto toga, kao pravi rob. Bez prijatelja, izgladnio, s bolom u srcu, natjerao je samog sebe da jede svinjsku hranu kako bi preživio.
U ovoj pripovijesti vidimo zapanjujuću sliku beznadežnosti života daleko od Boga. Možda će nam trebati vremena da uvidimo koliko smo osiromašeni kada se odvojimo od ljubavi nebeskog Oca, ali taj dan će doći. U međuvremenu, Bog očajnički traži načine da utiče na nas kako bismo se vratili kući.
Mladić je konačno došao k sebi shvatajući da je slugama u kući njegovog oca bilo bolje nego njemu. U svom jadu, prisjetio se očeve ljubavi, a uspomene na tu ljubav počele su da ga pozivaju kući. Konačno, donio je odluku da krene nazad i prizna svoju samovolju. Odlučio je da će reći ocu: „Oče, zgriješio sam protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan da se zovem tvoj sin. Primi me kao jednog od svojih najamnika.“ Iscrpljen glađu u zemlji oskudice, samo sa krpama umjesto odjeće, konačno je napustio svinjac i krenuo prema mjestu gde je proveo djetinjstvo.
Odbjegli mladić nije imao pojma kakva tuga je skrhala njegovog oca kada je otišao. Nije ni sanjao da je mračna sjenka prekrila čitav dom kada su pristigle vijesti o njegovom pijančenju. I niko ga nije mogao ubijediti da je svakog dana njegov otac sjedio, gledao i čekao sinovljev povratak. Ipak je sada, umornim i bolnim koracima, ushićeno krenuo kući da preklinje za posao sluge. Dok se još uvijek nalazio na priličnoj udaljenosti od kuće, otac je prepoznao svog sina i potrčao da ga susretne, čvrsto ga držeći u dugom zagrljaju punom ljubavi.
Budući da je sin bio u vrlo bijednom stanju, otac je, kako bi ga zaštitio od pogleda, skinuo svoju predivnu haljinu i prebacio je preko mladićevih ramena.
Savladan takvim dočekom punim ljubavi, mladić je plačnim glasom otpočeo svoj pokajnički govor, ali otac nije htio da čuje ništa od toga. U svom gazdinstvu on nije imao mjesta za slugu-sina; njegov sin mora da ima najbolje što kuća može da pruži. Otac je rekao svojim slugama da donesu najljepšu odjeću i prsten za njegovu ruku, da pronađu lijepu obuću za njegove noge i da pripreme gozbu kako bi svi mogli da učestvuju u proslavi. Osim toga, ova proslava imala je i svoj moto: „Mrtvi sin je živ; izgubljeni sin je nađen.“
Koliko drugačiju sliku svog oca je mladić sada imao! Oduvijek je o njemu mislio kao o nemilosrdnom i strogom, ali više ne. U svojoj velikoj nevolji vidio je pravi karakter svog oca. O tome upravo i govori ova priča. U svom buntovništvu, mi često mislimo da je Bog strog i nemilosrdan jer traži da poslušamo Njegove zahteve. Ipak, ako se na duže vrijeme udaljimo od Njega i ako duhovno izgladnimo, obučeni u rite grijeha i krivice, tada ćemo vidjeti koliko je zaista naš nebeski Otac pun ljubavi i prihvatanja. Načinimo li u pokajanju bar jedan korak bliže Ocu, On će potrčati da nas privije u naručje svoje ljubavi. On će oprostiti naše grijehe i nikada ih se više neće prisjećati. (Jeremija 31,34)
Nemoj da čekaš ili pokušavaš da se popraviš u svojoj sili kako bi bio dovoljno dobar da dođeš Isusu. Kada bismo čekali da budemo dovoljno dobri, nikada mu se ne bismo ni vratili. Isus te čeka, poziva i čezne za tobom. Cijelo nebo će slaviti dan kada budeš došao kući!

Comments are closed.