Comments are off for this post

Krstoliki um

Zamislite jednostavan oblik krsta. Tlocrt katedrale, štitnik kod drška na maču, rep aviona, molekula laminin proteina,
nadgrobni spomenik, minđušice, čak i znak švajcarskog vojnog sata. Predmeti koji se javljaju u obliku krsta su “krstoliki”.
Sada zamislite “krstoliki” um. Tu nije riječ o ljudskom mozgu koji ima oblik krsta, već o umu koji je duhovno i moralno oblikovan značenjem krsta: samopožrtvovnim i nesebičnim stavom kojim je Isus predao sebe za druge postavši sluga i ponizivši  sebe “do smrti, i to do smrti na krstu (Filipljanima 2,8).

Život oblikovan krstom
Zamislite da živimo “kristolikim” životom, biramo put ljubavi, pomirenja i mira, u kojem nesebično izlivamo sebe za dobro drugih.
Zamislite “krstoliki” odnos s drugima: imamo iste misli, volimo jedni druge, radimo zajedno s istim namjerama i ciljevima, u poniznosti i zajedničkom potčinjavanju, stavljajući druge na prvo mjesto, želeći im dobro više nego samima sebi. Zamislite da smo slični Isusu!
“Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Hristu Isusu!” (Filipljanima 2,5)
Pred Hristovim “krstolikim”umom i pozivom da slijedimo Njegov primjer osjećamo strahopoštovanje. Hristov krstoliki um je jedna od prvih značajnih promjena koje pravo buđenje donosi u srce. Velika promjena u našem odnosu prema
Hristu praćena je promjenom našeg odnosa prema drugima. Hristov um upravlja našim mislima, djelima i ponašanjem prema bližnjima.
Hristolikost je snažno nevidljivo djelovanje iza svega vidljivog u našem odnosu s drugima.
Duh sebičnosti i suparništva krči sebi put u našem svakodnevnom životu. Takmičarski duh, zavist, neslaganje, otuđenost, neprijateljstvo i nasilje svake vrste čine ljudsku stvarnost. Sukob bilo koje vrste je dio našeg života — u našem braku, na radnom mjestu, u crkvi, u odnosu s braćom ili sestrama, u svijetu. Mi smo u sukobu jedni s drugima i s Bogom, doživljavajući tako veliku borbu u vlastitom srcu. Stanje je takvo zbog samougađajućeg, takmičarskog stanja uma koji je odlučan u namjeri da slijedi vlastitu volju i ide vlastitim putom. Učinit ćemo kako želimo, makar izgubili mir, saradnju i ljubav.
Život nas uči da se to može dogoditi svakome, bilo gdje i bilo kada. Sukobi volje, moći, nadzora i misli su
neizbježni. Nijedno mjesto nije pošteđeno, niko nije iznimka. Ali Hristov krstoliki um može razbiti taj začarani krug u našem životu.

Hristov um
U Poslanici Filipljanima, u drugom poglavlju, Pavle razvija “glavnu priču” o Isusovom umu u odnosu na Boga i
izgubljena ljudska bića. To je snažan prikaz: Iako je bio Bog, Isus se nije držao svojih prava ili ih upotrebljavao
u svoju korist, već je dao cijelog sebe, ponizio se i bio razapet na krstu (Filipljanima 2,6-8).
Hristov krstoliki um potiče iz same vječnosti — prije stvaranja našeg svijeta, prije nego što su se duh sebičnosti, suparništva i sukoba pojavili na Nebu i raširili našim svijetom. On je bio Jagnje prineseno na žrtvu “od postanka svijeta” (Otkrivenje13,8). Isus je živio i umro po volji i u skladu s karakterom svojega Oca: “Koje vidio mene, vidio je i Oca.” (Jovan 14,9) “Kada biste mene poznavali, poznavali biste i mog Oca .” (Jovan 14,7) Sinovljev čin na krstu bio je čin “porodične sličnosti”, usklađenosti s Bogom. Bog je Hristolik, i kristolikost je osobina Božjeg karaktera. Otac, Sin i krst su povezani. Jedan od načina na koji možemo spoznati Boga jest upravo kroz Hristov krst. Ta “glavna priča” javlja se u povodu suparništva među hrišćanima iz Filipe. Njihova sebičnost i okrenutost sebi prikazana je u suprotnosti s Hristovom samopožtvovanošću i nesebičnosti. Jedinstvo tijela bilo je narušeno. Samo stavovi i djela koji odražavaju Hristov um mogli su povratiti mir u tim napetim odnosima. Zato je uslijedio poziv: “Budite složni, imajte istu ljubav, isto srce i jednu te istu misao! Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih. Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Hristu Isusu!” (Filipljanima 2,2-5) Pavle je dobro znao o čemu govori. Njegov susret s Isusom na putu za Damask bio je iznenađenje. Bilo je to iskustvo potpune milosti, koje je dovelo do obraćenja — velike i potpune promjene u dubini njegovog srca. On je dotad bio samovoljan, ponosan i sebičan; drzak, nasilan, nepopustljiv, zastrašujuć, bezdušan, koji ne prašta, sklon kažnjavanju i naprasit (vidi 1. Timotiju 1,13; Djela 8,3; 22,4.5). On je tutnjao životom nedužnih ljudi, ostavljajući za sobom tragove uništenja, tuge i smrti.

Sila krsta

A onda je sreo Isusa koji nije koristio svoja prava, koji je predao sebe, ponizio se, bio razapet na krstu za njega — ponosnog, samoživog, sebičnog i nasilnog progonitelja. Pavle je bio uzdrman do same srži i postao je ispunjen vizijom Hristovog uma. Želio je da njegov lični život i služba odgovaraju “priči o krstu”: “Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem tijelu očituje i život Isusov. Mi se uvijek, dok smo živi, predajemo smrti zbog Isusa, da se i život Isusov očituje na našem smrtnom tijelu. I tako: smrt očituje svoju silu u nama, a život svoju u vama.” (2. Korinćanima 4,10- 12) On je u živom iskustvu prikazao priču o krstu.

Mi se kao hrišćani trebamo preobraziti u Hristovu sliku — ništa ne trebamo raditi iz sebičnih pobuda ili zbog suparništva s drugima. Hristolikost je stalno umiranje u Hristu koje od nas stvara hristolike i kristolike osobe. Biti duhovan znači razumjeti priču o krstu tako da ona preobrazi čitav naš život u Hristovu sliku — u život ispunjen samopožrtvovnom ljubavlju, u kojem se sila pokazuje u našoj slabosti; u kojem biramo mir, pomirenje, jedinstvo i ljubav.

Biti kao Isus

Charles i njegova supruga bili su u stalnom sukobu. Na njezine riječi i ponašanje on je odgovarao sa sve više mržnje. Bijes i gorčina ispunili su njegovo srce. Ljubav je iščezla. Onda je Bog progovorio duboko u njegovom srcu: “Charles, da je moj Sin oženjem tvojom suprugom, ne bi postojalo ništa što bi ona mogla učiniti zbog čega bi je On manje volio. Ne bi postojalo ništa što bi Ga spriječilo da joj oprosti, da joj pomogne i da je stavi ispred sebe. Charles, da je moj Sin oženjen tvojom suprugom, ne bi postojalo ništa što bi ona mogla učiniti, a da na njezine riječi i ponašanje odgovara sa sve više mržnje i povrijeđenosti. Ništa. Da je moj Sin oženjen tvojom suprugom, On bi predao svoj život za nju, kao što je već učinio na Golgoti.”

Zamislite uticaj hristolikog uma na naš život. Kakve bi promjene to donijelo u našim odnosima? Naša srca su važna bojna polja u velikoj borbi. Koji ćemo put izabrati? Hoćemo li dopustiti da Hrist upravlja našim mislima i našim ponašanjem prema drugima? Hoćemo li izabrati put na kojem nema suparništva? Jesmo li spremni zanemariti svoju volju i svoj put zbog drugih — zbog Isusa? Hristoliki um ne možemo dostići vlastitim naporima. Samo Hristov Duh može osnažiti naπe srce i usmjeriti ga prema ljubavi, miru, strpljenju, samosvladavanju i nesebičnosti (vidi Galatima 5,16-18.22-24). Kao u iskustvu apostola Pavla, ta promjena počinje kad nas zaokupi “priča o krstu” i Hristovom krstolikom umu. Isusova smrt pruža vjerodostojnu sliku prave naravi suparništva i jedini način na koji se možemo suočiti s njim. Silom Svetoga Duha živite krstolikim životom.

Biti duhovan znači razumjeti priču o krstu tako da ona preobrazi čitav naš život na Hristovu sliku.

 

Comments are closed.