Comments are off for this post

Korisna uzdržljivost

Razvijanje uzdržljivosti kao jedne od osnovnih karakternih osobina vodi sigurnom uspjehu u hrišćanskom životu. Za lično, porodično i društveno blagostanje uzdržljivost je nezamjenljiva. U biblijskoj istoriji nalazimo primjere prave uzdržljivosti i lako otkrivamo koliko je tijesna veza između duhovnih i fizičkih moći.
Biblijska uzdržljivost nije sama sebi cilj. Od svakog biblijskog heroja duha i vjere tražila se i najviša fizička sposobnost i snaga da se izdrže svi napori i pobjede sve slabosti. Mnogo vjekova prije savremene medicine Biblija je objavila da je uzdržljivost u jelu i piću lijek za mnoge bolesti, a popuštanje apetitu najveći uzrok fizičke i duhovne slabosti. Ali, biblijska uzdržljivost ne svodi se samo na obuzdavanje u jelu i piću. Značaj principa uzdržljivosti je mnogo širi i obuhvata sva područja fizičkog i duhovnog života. Ovaj princip je od početka života na Zemlji bio utkan u čovjekovo božansko obličje.Biblija od samog svog početka govori da je čovjek po svom prvobitnom karakteru ličio na svog Stvoritelja. Njegova priroda, crte njegovog karaktera bile su u potpunom skladu s voljom Božjom. Njegov um je bio sposoban da shvati ono što je božansko. Njegova osjećanja bila su čista, a njegov apetit i nagoni bili su pod kontrolom razuma. Sve dok je živio u saglasnosti s Božjom voljom, bio je savršeno zdrav i srećan. Onda je došlo prvo kušanje i to na izgled u tako jednostavnom pitanju kao što je pitanje jela. Ali pokazalo se da je ispit vrlo težak. Pitanje je bilo nesavladano i Adam je, kao i Eva, doživeo tragičan kraj.
Za Evu je bilo skoro svejedno da li će poslušati Boga ili ne u tako malom pitanju kao što je zalogaj od ploda sa zabranjenog drveta. Za Evu je ukus toga ploda bio daleko od toga da bude ukus smrti; čak ga je ponudila i svome mužu. Ko je onda mogao znati, u trenutku kušanja apetita, kakve će užasne posledice doneti samo jedan pogrešan korak, samo jedan stepen manje na skali uzdržljivosti?! Možda je upravo posmatrajući problem grijeha apostol Pavle dao jednu od velikih definicija uzdržljivosti: “Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neću da što ovlada mnome.” 1. Korinćanima 6,12.
Neobično je ali istinito da i danas mnogi hrišćani dijele Evino mišljenje da je pitanje jela i pića i suviše neznatno da bi trebalo da postanu probirači u jelu i piću, i da prave razliku između umjerenosti i neumjerenosti, uzdržljivosti i neuzdržljivosti. Oni kao da zaboravljaju da je i u
Novom zavjetu ponovljen starozavjetni princip stroge uzdržljivosti riječima nadahnuća: “Proslavite dakle Boga u tjelesima svojim.” 1. Korinć
anima 6,20.
Prema tome, pitanje “Šta ćemo jesti, šta ćemo piti” i “U šta ćemo se odjenuti” (Matej 6,25)— isto je tako religijsko pitanje kao i pitanje pokajanja. Samsonov otac Manoje s pravom je postavio Bogu pitanje koje se odnosilo na životne navike još nereošđenog Samsona: “Kad bude što si kazao (da će se roditi Samson), kako će biti pravilo za dijete i šta će se činiti s njim?” Sudije13,12.
Vjekovima prije nego što je savremena medicina počela da se bavi pitanjem uticaja majčinih navika u jelu i piću na još nerođeno dijete, Bog je objavio da postoji najtešnja povezanost između jela i karaktera, između pića i duhovnog, duševnog i fizičkog zdravlja djece. Bog je preko
anđela odgovorio Manoju ono što danas možemo pročitati u svakom zdravstvenom časopisu: da se buduća majka čuva alkoholnog pića i da ne jede ništa “nečisto” (Sudije 13,14).
Apostol Petar takođe spominje “nečista” jela prenoseći u Novi zavjet ne samo izraz nego i pravilo o čistoj i nečistoj hrani, prema Božjem spisku datom u Starom zavjetu. Iako je bio Hristov apostol i odani hrišćanin, slobodan od obrednih propisa stare religije, ipak je u hrišćanstvo unio strogu uzdržljivost prema zabranjenom jelu i piću riječima: ”Nipošto, Gospode! Jer nikad ne jedoh što pogano ili nečisto.” Djela apostolska 10,14. Pri tome je mislio na viziju “četvoronožnih životinja na Zemlji, i zverinja i bubina i ptica nebeskih” (10,12) koji su mu bili ponuđeni za jelo, ali ne bukvalno, nego u simboličnom značenju koje je tek kasnije razumio.
Nebeski anđeo je uputio ne samo Samsonovu buduću majku o pravilnoj ishrani djeteta, nego je gotovo isto uputstvo ponovio Zahariji, ocu
Jovana Krstitelja. I Samson i Jovan Krstiteljsu još prije rođenja bili određeni za naročitu duhovnu misiju, u kojoj su fizička spremnost i
duhovnost bile neophodne i međusobno povezane. Da bi Jovan Krstitelj mogao biti “veliki pred Bogom”, nije smio “piti vina ni žestoka pića” (Luka 1,15).
Razlika između Samsona i Jovana Krstitelja nije bila u početku života nego na kraju, i to samo u pitanju uzdržljivosti. Samsonov kraj je bio
više nego žalostan, dok je kraj Jovana Krstitelja bio više nego slavan. Sam Hristos je rekao za njega da “nijedan izmeću rođenih od žena nije veći prorok od Jovana Krstitelja” (Luka 7,28). Sa njegovom uzdržljivošću u hrani, piću i odijelu mogli su se porediti samo najveći ljudi Biblije, kao što je to bio Danilo sa svoja tri druga.
Oni su takođe prije svakog drugog ispita položili ispit u uzdržljivosti u jelu i piću, svjesni odnosa koji postoji između hrane i morala, pića i duhovnosti. Iako demon nezdravog apetita ima džinovsku snagu, ovi mladići na vavilonskom dvoru pokazali su šta mogu mladi ljudi kad Boga načine svojom moralnom snagom i molitvu svojom svakodnevnom potrebom. Oni su pokazali da shvataju razliku između čiste i nečiste hrane, između alkoholnog pića i vode, i postali su primjer šta može Božja milost da učini od svakog čovjeka koji poštuje njegove naredbe.
Iz izvještaja o ovim principijelnim mladićima možemo crpsti snagu da se odupremo iskušenju oslanjajući se na Božju Riječ, a ne na sebe. Da bismo postigli takvu visinu duhovne kulture i izgradili princip hrišćanske uzdržljivosti u svom karakteru, treba da imamo na umu božanake riječi: “Jer one ću poštovati koji mene poštuju.” 1. Samuilova 2,30.
Danilo i njegovi drugovi nisu samo postavili princip uzdržljivosti kao religijski princip koji ulazi u sve pore javnog i privatnog života, nego su ga i izvršili. U odnosu na sve njihove drugove po struci, pokazalo se da su “u svemu  čemu treba mudrost i razum … deset puta bolji od svih vrača i zvezdara što ih bješe u svemu carstvu njegovu” (Vavilonskom). Danilo 1,20.
Sledeća definicija uzdržljivosti predstavlja najviši domet hrišćanskog karaktera: “Očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božjemu.” 2.Korinćanima 7,1. Nije li to cilj za koji se vrijedi boriti?

Comments are closed.