Comments are off for this post

Korint – grad trgovaca

Korint je stari grčki grad koji se nalazio oko osam kilometara jugozapadno od današnjeg korintskog kanala u podnožju Akrokorinta. Zbog svog položaja na jedinoj kopnenoj vezi između sjeverne Grčke i Peloponeza i zato što je imao dva pristaništa koja su se prostirala na dva zaliva, bio je važan i bogat grad. Korint je bio i glavni grad rimske provincije Ahaje.

Arheološki podaci govore nam da je Korint bio jedan od prvih naseljenih dijelova Grčke. Napredna država-grad Korint nastala je u 8. vijeku p.n.e. U ovo vrijeme nastaje i pjesnička škola koju je osnovao i predvodio Eumeliu a takođe se istovremeno pojavljuje i korontski lončarski stil, koji poprima veliki uticaj s Istoka. Bilo je to vrijeme kada je Korint dosegnuo svoj zenit napretka i moći. Korintski brodovi plovili su i na istok i na zapad prevozeći dragocjenu korintsku robu. Atenska trgovina i imperijalizam učinili su da u 5. vijeku p.n.e. Korint počinje slabiti i gubiti svoj ugled i moć.

U helenističko doba Korint je bio središte industrije, trgovine i bankarstva. Toliko je napredovao da je postao članom, a jedno vrijeme i vodećim gradom Ahajske lige i to u razdoblju od Aleksandrove smrti do uzdizanja rimskog uticaja u Grčkoj. Nakon kratke vojne kampanje koja je prouzrokovalaa i osvajanje Grčke 196. godine p.n.e. Rimljani su proglasili Korint slobodnim gradom. Međutim, ubrzo su bili prisiljeni obuzdati uticaj Korinta i lige, i grad je bio potpuno uništen od strane Mumiusa 146. godine p.n.e. Nakon toga Korint je ležao u ruševinama stotinu godina sve dok Julije Cezar nije 46. godine p.n.e. izdao naredbu da se ponovno sazida. Tada je osnovana i rimska kolonija u Korintu, koji je kasnije postao glavnim gradom provincije Ahaje (Colonia Laus Julia Corinthiensis). U gradu su živjeli razni narodi – Rimljani, Grci, narodi Orijenta, osobito Židovi. Grad je postao i omiljenim mjestom rimskih imperatora, Nerona, Vespazijana i Hadriana, koji su postali i njegovim zaštitnicima učinivši ga najljepšim gradom Grčke. U to vrijeme grad je bio poznat i po bogatstvu i po zlu. “Živjeti kao Korinćanin” značilo je živjeti luksuznim i nemoralnim životom. Budući da je bio veliki pristanišni grad, bio je mjesto susreta svih narodnosti i tako nudio prolaznicima i domaćim stanovnicima sve vrste poroka koji su u njemu bili prisutni.

Hram boginje Afrodite, boginje ljepote i ljubavi, na Akrokorintu bio je jedini te vrste u Grčkoj. Hiljade sveštenica prostitutki koje su služile u hramu pridonijele su korintskoj nemoralnosti. Strabon, grčki geograf, kaže da je upravo zbog toga što je ova trgovina zla obavljana u ime religije osim sramote donijela i prosperitet gradu Korintu. Ovakvo nemoralno stanje proširilo se sve do Pavlovih dana, što je očevidno i iz njegovih napada na ovo zlo preko poslanica koje je uputio Korinćanima.

Stari Korint stalno je istraživala i vršila iskapanja Američka škola klasičnih studija u Ateni. Većina ruševina koje su arheolozi otkopali iz rimskog su vremena grada čiji začeci sežu u 46. godinu p.n.e. Pronađeni su i ostaci sedam dorskih stubova (bilo ih je 38) starog hrama boga Apolona koji potiču iz 6. stoljeća p.n.e. Pronađena je i agora (tržnica) a između agore i stubova hrama boga Apolona pronađen je rezervoar za vodu veličine 306,5 litara, u koji se voda dovodila podzemnim tunelima. Grad je bio pun velikih i malih trgovina (kao nijedan drugi grad starog vremena) a u središtu trgovačkog dijela grada nalazila se bema (sud) što je ustvari jedno uzdignuće (platforma), koje se nalazilo ispred rezidencije prokonzula (ili kako ga Biblija naziva namjesnika). O bemi govori i apostol Pavle u Djelima 18,12 govoreći kako ga je mnoštvo izvelo na sud pred Galiona namjesnika. Još jedna značajna stvar koju su arheolozi pronašli pri iskopavanju Korinta jest prostrano pozorište popločano kamenim pločama a potiče iz 1. vijeka n.e. Na jednom kamenu-pločniku nađen je i natpis: “Erastus, pro aedilitate sua pecunia stravit”i, što u prevodu znači: “Erast, blagajnik gradski (popločao je) o svom trošku.” Pavle pišući iz Korinta poslanicu Rimljanima (16-23) spominje ga u svojim pozdravima i kaže: “gradski blagajnik Erast”. Na jednom kamenom bloku takođe je pronađen još jedan natpis: “sinagoga židovska”, što potvrđuje prisutnost Židova u Korintu.

Apostol Pavle je prvi put posjetio Korint za vrijeme svog drugog misionarskog putovanja (Djela 18. poglavlje). Plan mu je bio da se kraće vrijeme zadrži u Korintu prije povratka u Solun, ali Bog je s Pavlom razgovarao u jednoj noćnoj viziji (Djela 18,9.10; 1. Solunjanima 2,17.18) nakon čega je Pavle ostao u Korintu. On je godinu i po dana svake subote propovijedao u sinagogi i za to vrijeme stanovao je kod Akile i Priskile koji su bili Židovi što ih je imperator Klaudije protjerao iz Rima. Pavle je kao i Akila i Priskila imao isti zanat – pravili su šatore, zajedno radeći svaki dan kako bi on zaradio sredstva za život.

Kad je došlo do pobune nekih Židova, Pavle se okrenuo neznabošcima i preselio kod Tita Justa, čija je kuća bila odmah pored sinagoge. Kao rezultat Pavlovog propovijedanja evanđelja u Korintu, mnogi su se obratili u hrišćanstvo, uključujući i starješinu sinagoge Krispa. Osim što je propovijedao, u Korintu je Pavle napisao i dvije poslanice vjernicima crkve u Solunu, koju je on takođe osnovao.

Drago Obradović, arheolog

Comments are closed.