Comments are off for this post

Kako se moliti?

A kad se molite, ne budite kao licemjeri, koji vole da se mole stojeći u sinagogama i na raskršćima, da se pokažu ljudima. Istinu vam kažem: dobili su svoju nagradu. Nego, kad se moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i moli se svome Ocu, koji je u tajnosti, i uzvratiće ti tvoj Otac, koji gleda u tajnosti. Kad se molite, ne brbljajte kao neznabošci jer oni misle da će zbog mnogo riječi biti uslišeni. Ne budite, dakle, kao oni jer vaš Otac zna šta vam je potrebno i prije nego što ga zamolite. Ovako se, dakle, molite: Oče naš koji si na nebesima, neka je sveto ime tvoje, neka dođe Carstvo tvoje, neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Hleb naš nasušni daj nam danas i oprosti nam dugove naše kao što smo i mi oprostili dužnicima svojim. I ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od Zloga. Jer, ako ljudima oprostite njihove greške, onda će i vama oprostiti vaš nebeski Otac. Ali, ako vi ne oprostite ljudima, onda ni vaš Otac neće oprostiti vaše greške. (Matej 6,5-15)

Bog nam neprestano govori preko prirode, Pisma i kroz mnoga djela svog proviđenja. Ali, to nije dovoljno za održavanje bliskog odnosa sa Njim. I mi treba da razgovaramo sa Njim. Molitva je otvaranje srca Bogu, kao prijatelju. Molitva ne spušta Boga prema nama; ona nas uzdiže ka Njemu.
Kada je Isus živio na ovoj Zemlji, On je učio svoje učenike kako da se mole. Rekao im je da iskažu Bogu svoje potrebe i da podijele sa Njim svoja iskušenja i poteškoće. Isus je govorio iz iskustva. Sve što je podnosio iz dana u dan, okružen grijehom, dijelio je sa svojim Ocem. Na taj način je pronalazio utjehu i snagu da nastavi. Ako je Isus osjećao potrebu da se moli redovno, neprestano, koliko više mi treba da činimo isto.
Nemojte nikada da se molite preko volje, jer je molitva ključ u rukama vjere koji otključava nebeske riznice. Bez neprestane vjere mi smo u opasnosti da postanemo nemarni i da izgubimo iz vida svoj put.
Postoje neki preduslovi u kojima možemo da očekujemo da Bog čuje i odgovori na naše molitve. Da bismo započeli molitvu, moramo da osjećamo potrebu da nam pomogne. Ukoliko naša srca nisu otvorena za uticaj Duha, ne možemo primiti Božji blagoslov. Biblija kaže: „Molite – i daće vam se; tražite – i naći ćete; kucajte – i otvoriće vam se.“ (Matej 7,7)
Zatim, treba da imamo vjeru. Isus je rekao svojim učenicima: „Sve za šta se molite i što zamolite, vjerujte da ste već dobili, i biće vam.“ (Marko 11,24) Čak i kada ne primimo tačno ono za šta se molimo, treba da vjerujemo; treba da imamo povjerenja. Kada vam se čini da vaše molitve nisu uslišene, ne predajte se! Imajte povjerenja, vjerujte u obećanje i odgovor će doći. Bog je previše mudar da bi napravio grešku i suviše dobar da bi od nas čuvao ono što bi bilo za naše dobro.
Kada dođemo pred Boga da zatražimo blagoslov, u svom srcu treba da imamo duh opraštanja. Isus nas na ovo podsjeća u svojoj molitvi koju nam je ostavio za primjer: „Oprosti nam dugove naše kao što smo i mi oprostili dužnicima svojim.“ (Matej 6,12) Ako očekujemo da naše molitve budu uslišene, moramo da oprostimo drugima na isti način i u istoj mjeri u kojoj se nadamo da će nama biti oprošteno.
Svakodnevna, neprekidna molitva sjedinjava naš život sa Bogom, zato ne smijemo da dozvolimo da išta prekine ovu povezanost kroz molitvu. Molite se s drugima, molite se s porodicom, ali, iznad svega, odvojite vrijeme za ličnu, privatnu molitvu, jer je upravo ona krv života za vašu dušu.
O čemu ćete razgovarati sa Bogom u svojim ličnim molitvama? O svemu! O svojim željama i potrebama, o svojoj sreći i tuzi, o svojim problemima i strahovima. Sve to kažite Bogu. On nijednu riječ neće nikada smatrati teretom, bez obzira koliko dugo ili koliko često se molite.
Naravno, za Njega ništa nije previše veliko da ne bi obratio pažnju; sjetite se, On održava sve svjetove u svemiru. Ništa nije premaleno za Njegovo interesovanje i želju da vam pomogne. Ako vas nešto brine, onda je to i Njegova briga.
Isus kaže: „I što god zamolite u moje ime, učiniću.“ (Jovan 14,13) Moliti se u Isusovo ime podrazumijeva više od pukog spominjanja Njegovog imena na početku ili kraju molitve. To znači moliti se u Isusovom duhu, vjerujući u Njegova obećanja, oslanjajući se na Njegovu blagodat i postupajući onako kako bi On želio da postupamo. Bog od nas ne traži da postanemo pustinjaci ili monasi, i da se odvojimo od svijeta. On nas poziva da živimo kao Isus, da naizmjenično budemo na „gori osame i mira“ i usred mnoštva sa kojim živimo, da svakog dana učimo i radimo. Ako ne budemo radili ništa drugo osim da se molimo, uskoro će i naše molitve izgubiti smisao.
Ako bismo razgovarali sa Bogom svaki put kada On pokaže svoje staranje za nas, teško da bismo ikada prestali da razgovaramo sa Njim u toku dana! Sa svojim prijateljima razgovaramo o svom životu, jer je to ono što nas interesuje. Pričamo sa prijateljima, jer ih volimo, a imamo nemjerljivo više razloga da volimo Boga nego da volimo svoje prijatelje. Zato bi najprirodnije na svijetu bilo da Ga stavimo na prvo mjesto u svojim mislima, da govorimo o Njegovoj dobroti i da drugima pričamo o Njegovoj sili u našem životu.
Vrijeme jutarnjeg bogosluženja ne treba da nam bude ispunjeno samo traženjem. Kada se molimo, treba da odvojimo vrijeme da izrazimo svoju zahvalnost što nas je Bog vodio i blagoslovio. Bog je kao najnježniji, milostivi Otac. Iz tog razloga, službu Njemu ne treba smatrati sumornom, mučnom dužnošću. To treba da postane naše zadovoljstvo i nadahnuće. U svojim trenucima lične molitve, razmišljajte o Njegovom krstu, Njegovoj ljubavi, Njegovoj žrtvi i onda ćete početi da izražavate svoju zahvalnost i da proslavljate veličanstveni dar koji vam je pružio. Znaćete da vas Isus voli i da se brine za vas i moći ćete radosno da nastavite sa svakodnevnim aktivnostima, znajući da Isus očekuje da vas prati kao najbolji Prijatelj.

Comments are closed.