Comments are off for this post

Kako da se nosimo sa sumnjama i zbunjenošću?

Nikada nemojte da budete nespokojni razmišljajući da li ste spaseni ili ne. Stavite li sebe u središte tog pitanja, vaše misli će se usredsrediti na vas same i udaljiti od Isusa. Kada Mu predate svoj život, vjerujte Mu, razgovarajte s Njim, mislite o Njemu. Izbacite iz svog uma svaku sumnju i strah. Evo kako.
Mladi ljudi, naročito, često bivaju obuzeti sumnjama. Za to postoje mnogi uzročnici. Na primjer, ne mogu da razumiju neke stvari u Bibliji i pitaju se da li će ih ikada razumjeti. Možda izgleda kao da ne mogu da prevaziđu te sumnje. Evo nečega čega se mogu čvrsto držati: Bog nikada nikada ne traži od osobe da vjeruje nešto prije nego što joj pruži dovoljno dokaza na kojoj može utemeljiti svoju vjeru. Njegovo postojanje, Njegov karakter, istinitost Biblije – sve to može se prihvatiti nakon razumnih dokaza koje Bog omogućava. Bog ne uklanja mogućnost sumnje, jer želi da imamo vjeru. Svako ko želi da sumnja, može da nađe razloge za to. Isto tako, svako ko želi da zna šta je istina ima mnoštvo dokaza na kojima može da zasniva svoju vjeru.
Naš um je ograničen i za nas je nemoguće da shvatimo šta je beskonačnost. Najblistaviji um, najobrazovanija osoba, uvijek će se suočiti sa konačnom tajnom proučavajući Boga. Božja riječ ima mnoge tajne koje nikada nećemo razumjeti: kako je grijeh došao na svijet, kako je Isus došao na zemlju kao čovjek, kako je podizao mrtve, kako smo spaseni. Sve ove tajne su izvan našeg potpunog razumijevanja. Ali, to nije razlog da ne vjerujemo u njih! Mi ne razumijevamo život u fizičkom svijetu, čak ni najjednostavnije oblike; da li onda treba da budemo iznenađeni što se u duhovnom svijetu nalaze tajne koje ne možemo da dokučimo?
Skeptici vole da tvrde da su mnoge stvari u Pismu koje ne možemo da razumijemo dobar argument protiv prihvatanja Biblije kao Božje riječi. Međutim, u istoj mjeri možemo da tvrdimo da su njene tajne najuvjerljiviji argument u prilog njenog božanskog porijekla. Koliko god to bilo paradoksalno, ona nam pokazuje put prema spasenju koji je toliko jednostavan da svako ko odabere da ga razumije, može da razumije. Što više istražujemo Bibliju, bićemo sve uvjereniji da su u njoj Božje riječi.
Mi svi prilazimo Bibliji sa određenom dozom gordosti, umjesto da sa poniznošću uvidimo da neke stvari nećemo razumjeti bez obzira koliko mnogo ih proučavali. Božji je plan da nam istine Njegove riječi neprestano postaju jasnije kako ih čitamo. Evo kako se to dešava. On nam je dao svog Duha da vodi naše misli dok čitamo Bibliju. Kratko prije svog raspeća, Isus je rekao svojim učenicima da će poslati Duha kako bi ih vodio u saznavanju istine. Kazao je: „Ali, kada dođe on, Duh istine, uputiće vas u svu istinu jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i najaviće vam ono što dolazi. On će me proslaviti jer će od moga uzimati i vama najavljivati.“ (Jovan 16,13.14) Vaše razumijevanje počinje kada proučavate Riječ, vođeni Duhom, koristeći svoje Bogom dane sposobnosti razuma i shvatanja. Zato ponizno otvorite ovu knjigu; ona je Božja riječ. Molite se za vođstvo Duha i vidjećete kako se sve više udaljavate od sumnji.
Šta ako, uprkos svemu ovome, sumnja nastavi da vas proganja? Onda bi trebalo da se upitate da li se vaše saznavanje i razumijevanje Božje volje miješa sa nečim što volite da radite, ali ste počeli da uviđate da to nije Božja volja za vas. Ako se to pokaže tačnim, donesite odluku da vaša zajednica sa Isusom bude važnija od bilo kog dijela vašeg nekadašnjeg načina života. Biblija nas poziva: „Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod.“ (Psalam 34,8). Zato nastavite da „ispitujete“ i tražite blagoslove. Sjetite se Isusovih riječi: „Molite i dobićete.“ (Jovan 16,24) Isus želi da budete srećni!
Kada budete prelazili iz smrti u život, moći ćete da kažete: „Bila mi je potrebna pomoć i našao sam je u Isusu. On je utolio glad mojoj duši i sada mi Biblija otkriva Isusa.“ Vjerom možemo zamisliti vječnost i shvatiti Božje obećanje o uvećanom intelektu kada Sveti Duh zaposjedne naše biće. Uskoro će biti razjašnjeno sve što nas je zbunjivalo u Božjem proviđenju. Kao što je Pavle pisao crkvi u Korintu: „Jer, sada gledamo kao u ogledalu, nejasno, a tada ćemo licem u lice. Sada saznajem djelimično, a tada ću spoznati potpuno, kao što sam i sam spoznat.“ (1. Korinćanima 13,12)

Comments are closed.