Comments are off for this post

JOV – ŽRTVA BOŽJE NEPROMIŠLJENOSTI?

 

‘I reče Gospod Sotoni: „Jesi li vidio slugu mojega Jova? Nema onakoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se od zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio te ga upropastih nizašto“’ (Jov 2, 3). Ova Božja izjava može zvučati skandalozno i zaprepašćujuće u ušima modernih čitalaca biblijske knjige o Jovu. Da li ona predstavlja Božje priznanje da Ga je Sotona prevario i naveo da bez razloga uništi svog najodanijeg sledbenika na Zemlji, Jova? U ovom članku kratko ćemo razmotriti značenje pomenute izjave, vidjeti šta ona govori o Božjem karakteru, Njegovom odnosu sa ljudima i nebeskim bićima, i utvrditi da li ima smisla osloniti se na takvog Boga.

Kontekst
Ovu izjavu Bog je dao na drugom nebeskom saboru koji je opisan u prologu knjige o Jovu (2, 1-7a), na kome su, kao i na prvom (1, 6-12), bili prisutni Bog, Sotona i ‘sinovi Božji’. Na oba sabora je vidljiva tenzija između Boga i Sotone. Sinovi Božji su na Božjoj strani, ali još uvijek bez riječi prate dijalog koji se vodi između Boga i Sotone i razmišljaju o argumentima koje Sotona iznosi protiv Boga i Jova. Srž diskusije su motivi za službu Bogu: šta pokreće čovjeka da živi sa Bogom u odnosu poštovanja, poslušnosti i ljubavi, i da li je takav odnos uopšte moguć? Očigledno, sastavni dio diskusije je i Jovovo dramatično gubljenje svega što je posjedovao u periodu između dva nebeska sabora (1, 13-19), kao i kako je taj gubitak uticao na njegov odnos sa Bogom. Ovaj opis otkriva da su nebeska i zemaljska realnost isprepletane i da međusobno uslovljavaju jedna drugu. Ono što se dešava na nebu neizostavno utiče na ono što se dešava na Zemlji i obrnuto.

Sama izjava
Prvi dio Božje izjave koju razmatramo uglavnom je ponavljanje Njegove izjave sa prvog nebeskog sabora (1, 8) , dok je drugi dio novina . U ponovljenom dijelu Bog iskazuje svoje zadovoljstvo zbog Jovove privrženosti Njemu, priznaje ga za svog slugu i ističe da je Jov poseban zato što nije prestao da bude ‘dobar i pravedan, da se boji Boga i da se uklanja od zla’ iako je izgubio sve čime je raspolagao. Bog, dakle, nije promijenio svoj stav prema svom sluzi. On sebe smatra Jovovim Bogom čak i dok Jov prolazi kroz mračni period stradanja.
Novina u Božjoj izjavi pojašnjava dvije bitne tačke. Prva je Jovov stav prema Bogu u katastrofi koja ga je zadesila, ‘i još istrajava (hazak) u svom integritetu (tumma) ’. Druga je Božji udio u nesreći koja je došla na Jova i kako je sam Bog to doživio: ‘Premda si me nagovorio (sut) protiv Jova te ga uništih bez razloga (hinnam)’.

‘Jov istrajava u svom integritetu’
Nesreća koju je Sotona uzrokovao i u kojoj je Jov izgubio sve što je imao (1, 13-19) imala je cilj da naruši Jovov integritet koji je Bog pomenuo na prvom nebeskom saboru (1, 8). Sada, na drugom nebeskom saboru, Bog izjavljuje da je Jovov integritet održan uprkos gubitku svega čime je raspolagao. Upotreba glagola hazak, koji znači istrajavati u nečemu uprkos teškoćama, pokazuje da je u pitanju bio Jovov svjestan izbor. Svojim svjesnim izborom da ne naruši svoju posvećenost Bogu, Jov je nesvjesno opovrgao Sotonine optužbe iznesene protiv njega i Boga na prvom nebeskom saboru (1, 6-12).

‘Premda si me nagovorio protiv Jova’
Jasno nam je da ova izjava svakako nije Božji pokušaj da preuzme na sebe krivicu za Jovovo stradanje, niti da utvrdi ko bi drugi mogao biti kriv za to, jer su svi prisutni na nebeskom saboru upoznati sa okolnostima koje su dovele do Jovovog stradanja. Takođe, Božja aktivnost koju On sam opisuje kao djelovanje ‘protiv’ Jova nije ni akt Njegovog ličnog neprijateljstva. Na osnovu 1, 12 vidimo da se Božje djelovanje ‘protiv’ Jova svodi na Božje predavanje svega što je Jov imao u ruke Sotoni. Međutim, predavanje je neodvojivo od striktnog Božjeg ograničenja, ‘samo na Jova ne diži ruke svoje’. Bog, očito, ostavlja dovoljno prostora da se ispita osnovanost Sotoninih optužbi protiv Jova i Njega, ali istovremeno svodi na minimum Sotoninu uništavalačku aktivnost. Vidimo, dakle, da Bog svjesno dozvoljava nanošenje velike patnje Jovu, ali sve sa ciljem potvrđivanja Jovovog integriteta koji je bio osporen na oba nebeska sabora pred sinovima Božjim. Stoga, Božja izjava ‘premda si me nagovorio protiv Jova’, ni u kom slučaju ne znači da je Sotona prevario Boga, niti da se Bog sada kaje što je podlegao Sotoninom lukavstvu i uradio nešto što nije trebalo da uradi. Božja izjava jednostavno predstavlja Njegovo žaljenje što je način za obaranje Sotoninih optužbi morao biti tako drastičan. Ovo nije Bog koji se kaje zbog svoje nepromišljenosti, nego Bog koji duboko proživljava ono čemu je bio, i čemu je još uvijek izložen Njegov sluga. Međutim, ovo nije kraj ni Jovove a još manje Božje agonije, jer da bi bio dokazan integritet svakog od njih, njihov odnos mora proći kroz još težu krizu.

‘Te ga uništih bez razloga’
Konačno, šta znači poslednji dio Božje izjave da je uništio Jova ‘bez razloga (hinnam)’? Ovaj izraz može da pokaže da ne postoji objektivan razlog za Jovovo izlaganje stradanju, niti za dovođenje njegovog integriteta u pitanje. Na taj način bilo bi potvrđeno da je pravedni Jov iskusio nesreću koju on lično nije izazvao, što se zaista i desilo.
Međutim, postavlja se pitanje zašto bi to pojašnjenje bilo značajno u ovom momentu razvoja drame ako znamo da u tekstu prologa do sada niko nije tvrdio da je Jov sam uzrokovao nesreću koja ga je snašla. Štaviše, glavni problem do sada nije Jovova nevinost, već njegovi motivi za privrženost Bogu. Stoga je bolje odgonetnuti na koji specifičan problem, do sada pomenut u tekstu, ova Božja izjava predstavlja odgovor.
Zanimljivo je da je izraz ‘te ga uništih bez razloga’ zapravo dio Božje evaluacije onoga što se odigralo do tada. Bog komentariše Sotoninu izjavu sa prvog nebeskog sabora (1, 9) prema kojoj Jov nije služio Bogu ‘bez razloga, bezinteresno’, i u kojoj je koristio istu riječ koju Bog sada pominje u 2, 3, hinnam. Važno je da Bog tada nije raspravljao sa Sotonom, već mu je nasuprot tome dozvolio da uništi sve što je Jov posjedovao (1, 12). Međutim, tek sada saznajemo, iz 2, 3, da je Bog, predavanjem svega što je Jov imao Sotoni (1, 12), u stvari odgovorio na njegove optužbe.
Dio izjave ‘te ga uništih bez razloga’ očito govori o prethodnoj katastrofi u kojoj je uništeno ‘sve što je Jov imao’. Iz toga zaključujemo da je izraz ‘njega (Jova)’ u 2, 3 izjednačen sa ‘sve što je Jov imao’ a što je uništeno ‘bez razloga’ u prethodnoj nesreći. Kada znamo da je Sotona tvrdio da je ‘sve što je Jov imao’ bio razlog zašto je Jov služio Bogu (1, 11) , onda postaje jasno da je Bog dozvolio da ‘bez razloga’ bude uništeno ‘sve što je Jov imao’ da bi se pokazalo da ‘sve što je Jov imao’ ‘nije bilo razlog’ za Jovovu privrženost Bogu. Ovom igrom riječi Bog pokazuje da su Sotonine optužbe bile pogrešne. Zanimljivo je da Bog ne raspravlja sa Sotonom kada ovaj dovodi u pitanje određenu Božju tvrdnju (1, 9), već radije dozvoljava da se pokaže prava Jovova priroda i tek onda daje svoju javnu potvrdu koja tada ima jači efekat (2, 3). Prema tome, zaključujemo da izraz ‘te ga uništih bez razloga’ u Božjoj evaluaciji Jova u 2, 3 nije samo generalna tvrdnja da je Jov nevin, iako on jeste nevin, već radije direktan odgovor da ‘sve što je Jov imao’ nije bio razlog za njegovu privrženost Bogu kao što je to tvrdio Sotona u 1, 9-11.

Zaključak
Iz razmatranja Božje izjave iz Jova 2. 3 koja je naizgled skandalozna vidimo da je život u sadašnjim, privremenim uslovima grijeha kompleksan i nepredvidiv. Sotona ne samo da ulaže svoje najveće napore da uništi ljudska bića za vječnost nego je neumoran i u pokušajima da im nanese što veću patnju i u ovom životu. Isto tako, Bog nekada svjesno dozvoljava da Njegovi vjerni sledbenici dožive neprijatna iskustva ako je to neophodno da bi se pred svemirom pokazao njihov integritet a samim tim i integritet Boga kome služe. Ali kroz takva iskustva Bog prolazi zajedno sa svojim sledbenicima i duboko proživljava svaku njihovu patnju. Njihov odnos, koji je na taj način prekaljen, pobjedonosno će se nastaviti u budućnosti kada grijeh i patnja budu iskorenjeni.

Radenko Džuver

[1] Prevod Daničić-Karadžić.

[2] Prolog Knjige o Jovu sačinjavaju prva dva poglavlja.

[3 ‘I reče Gospod Sotoni: „Jesi li video slugu mojega Jova? Nema onakoga čoveka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se od zla“’ (1. 8).

[4] ‘I još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio te ga upropastih nizašto.’

[5] Biti iz jednog komada, nepodeljen, celovit, bez kontradikcija, dosledan u odnosu sa Bogom. Onako kako je pomenut ovde, integritet pre svega znači potpunu posvećenost Bogu.

[6] A Gospod reče Sotoni: ‘Evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci.’

[7] Nesumnjivo, pitanje Jovove nevinosti je centralno u kasnijim dijalozima (poglavlja 3-37) gde ga njegovi prijatelji optužuju da je on sam uzrokovao tragediju koja ga je zadesila.

[8] ‘A Sotona odgovori Bogu i reče: „Eda li se bez razloga (hinnam) Jov boji Boga?“’

[9] ‘Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima i psovaće te u oči.’

Comments are closed.