Comments are off for this post

Isus- Čovjek? Bog? Mit?

To su krupne riječi – »Ili prihvatate Isusa, ili Ga odbacujete.« Ipak, smatram da su tačne, jer ili prihvatamo da je On živio i hodao po ovoj zemlji, ili smatramo da je On mit – još jedna priča koja se prenosi iz davnina. Ili Ga prihvatamo kao Onog za koga se izdaje, ili odbacujemo Njegove tvrdnje da je Sin Božiji.

To je velika dilema za mnoge, jer da bi se povjerovalo u tvrdnje nekog čovjeka da je Bog, potreban je ogroman skok vjere. Možda smo u stanju da uvidimo korist od duhovne vjere, možda uviđamo svu vrijednost Biblije, a možda čak i osjećamo promjenu koju nam molitva unosi u život, međutim, da li da vjerujemo čovjeku koji kaže da je Bog? To je već drugo pitanje!

Ali, da li je stvarno tako?

»Danas se skoro svi istoričari, bilo da su hrišćani ili ne, slažu da je Isus postojao i da Jevanđelja sadrže mnogo dragocjenih podataka koje treba kritički odmjeriti i ocijeniti. Postoji opšta saglasnost o tome da, izuzimajući možda Pavla, znamo daleko više o Isusu Nazarećaninu nego o bilo kom jevrejskom ili paganskom vjerskom učitelju iz prvog i drugog vijeka naše ere.« Profesor Grejem Stenton, Univerzitet u Kembridžu, The Gospels and Jesus (Jevanđelja i Isus)

»Ja sam istoričar, nisam vjernik, ali moram priznati kao istoričar da taj ubogi propovjednik iz Nazareta nesporno predstavlja sâmo središte istorije. Isus Hristos je, po svemu sudeći, najdominantija ličnost u cijeloj povijesti ljudskog roda.« H.G.Vels (1866-1946) – britanski pisac

Eksperti – kako ateisti, tako i hrišćani – saglasni su da je Isus Hristos Nazarećanin postojao! Ali zašto bismo im vjerovali? Šta njihovo mišljenje čini tako vrijednim i dragocjenim?

Većina stručnjaka se slaže da je Isus postojao – ali šta ćemo sa Njegovim tvrdnjama da je Bog?

Prema brojnim izvorima, Isus je izgovarao takve stvari koje bi imale smisla samo ako je On stvarno bio Bog. U stvari, nije potrebno preveliko udubljivanje u Bibliju da bi se ustanovilo da su Isus i Njegovi sledbenici davali smjele izjave o tome ko je On.

On je rekao da je Sin Božji – kako možemo da prihvatimo učenje osobe koja je tvrdila da je Bog ako ne mislimo da On to stvarno jeste? Pogledajmo nekoliko Njegovih izjava:

»Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božji? A on im reče: vi kažete da sam ja.« Luka 22,70

A Isus joj reče: »Ja sam vaskrsenije i život: koji vjeruje mene ako i umre živjeće. I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?« Jovan 11,25.26.

Jedna od najtežih stvari koje treba shvatiti u priči o Hristu je ta da On nije bio samo Bog već istovremeno i Bog i čovjek! Kako da vjerujemo da se natprirodno biće može pretvoriti u ljudsku bebu i dospjeti u ženino tijelo bez začeća? Znam, teško je to sebi utuviti u glavu! Dakle, kako da to protumačimo?

Ako vjerujete da je univerzum stvoren sa određenim planom i da nije samo proizvod čiste slučajnosti, onda su ga očigledno neka jedinstvena i moćna sila ili biće stvorili i planirali, zar ne? Univerzum je i inače mjesto koje uliva strahopoštovanje. E sada, kakva god da je sila stvorila univerzum, nije nerazumno da pomislimo da bi ta sila, ako bi to željela, mogla da se »smanji« i primi ljudsko obličje. Sigurno je da bi Bog koji je stvorio univerzum mogao sići na Zemlju i primiti ljudski lik, zar ne? U poređenju sa stvaranjem nekoliko stotina milijardi galaksija, to bi bilo vrlo jednostavno.

Isus Nazarećanin nikad nije bio na čelu nijedne vojske, mornarice ili države. Nije imao nikakvu javnu funkciju; nije bio politički angažovan. Nije bio član parlamenta, pa čak ni lokalni savetnik.

Za života nije imao ni naročito mnogo pristalica – a oni koji su Ga slijedili bili su većinom sa dna društvene lestvice, neobrazovan narod neznatne moći i prava, sa još manje para ili ugleda. Uz nekoliko izuzetaka, elita njegovog sopstvenog naroda ne samo da Ga nije slijedila već mu se žestoko suprotstavljala dok je bio živ. On je u najboljem slučaju bio nevažna ličnost u maloj državi koja je imala prilično beznačajnu ulogu u najvećoj svetskoj imperiji. Nije imao bogatstvo, privatnu vojsku, niti kontakte u vladi koji bi Mu mogli značajnije pomoći. Kad je počeo sa svojom službom, nikad nije daleko putovao. Nije napisao nijednu knjigu, niti je za sobom ostavio bilo kakav pisani trag. Nemamo apsolutno ništa od onog što je možda napisao. Njegova služba među ljudima trajala je samo tri i po godine i spolja gledano predstavljala je ogroman promašaj. Mnogi vodeći i obični ljudi iz Njegovog sopstvenog naroda bili su protiv Njega. Uhapšen je (tom prilikom su pobjegli Njegovi najbliži sledbenici); izveden je pred prijeki sud i osuđen, zatim mučen, bijen i na kraju raspet zajedno sa običnim kriminalcima.

Pa šta se onda desilo u proteklih dvije hiljade godina? Da li je sâm Bog, u obličju čovjeka, došao na ovaj svijet, u sav taj haos, i dao ljudima nešto čemu se mogu nadati?

Čak i ako prihvatimo da je Bog postao čovjek i da je taj čovjek bio Isus Hristos, zašto bi On to uradio? Zašto bi Tvorac univerzuma sišao na Zemlju i primio ljudsko obličje samo da bi na kraju bio razapet na krst i umro kao čovjek? A možda važnije pitanje glasi: Šta to znači za mene? Koje poruke taj Isus ima za mene? Kako taj Isus, čak i da je Bog, utiče na moj život?

Možda nismo zadovoljni onim što smo učili u školi, odnosno da smo ovdje samo zahvaljujući pukom slučaju, da je neka kosmička eksplozija prije više milijardi godina izbacila usijane gasove po cijelom kosmosu, te da su se, abra-kadabra, posle dovoljno vremena, kad su se ti gasovi ohladili i kondenzovali, pojavili svi od Evripida do Ajnštajna?

Uvjereni ste da u životu ima nečeg višeg od ljudskog tijela. Osjećate da je vaše postojanje nešto više od običnog jutarnjeg ustajanja, odlaska na posao, kupovine raznih stvari i tako svakog dana dok ne umrete.

Time što je bio ovdje, Isus nam je govorio sledeće: Vi osjećate da je život nešto više od svakodnevne rutine; vi osjećate da je život nešto više. Vi osjećate da Bog postoji, ali Ga ne znate.

Kroz Isusa, Bog svakom od nas kaže da Mu je toliko stalo do nas i do načina na koji živimo da je doslovno postao jedan od nas, dio nas, dio našeg života, dio načina na koji živimo. Kroz Isusa, Bog svakom od nas kaže da ne moramo živjeti u neznanju ko smo ili zašto smo ovdje ili koja je svrha života. Kroz Isusa, Bog nam naizvjestan način pokazuje ko smo, zašto smo ovdje i kako najbolje da proživimo svoj život. Isus je Bog koji nam govori da je život zaista mnogo više od gomile stvari koje nas u suštini ne zadovoljavaju.

Tu se ponovo zapaža uloga Isusa Nazarećanina. Kroz Isusa, Bog svakom od nas govori da smo mi, bez obzira koliko je univerzum ogroman u poređenju s nama, ipak važni Bogu koji je sve to stvorio. Kroz Njega nam Bog govori da mi, bez obzira koliko smo mali u poređenju sa galaksijama u svemiru, nismo mali u Božjim očima. Naprotiv, mi smo dovoljno važni da je sam Bog sišao na Zemlju u ljudskom obličju i boravio među nama.

»I riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.« Jovan 1,14

Tvorac cijelog univerzuma sišao je na Zemlju i stupio među nas kao ljudsko biće kako bi nam rekao da smo važni, da je važan svako od nas. Kad shvatimo ko je Isus i šta je učinio, shvatićemo i da je On došao radi svakog od nas pojedinačno. Suština je upravo u tome.

Najbolje u vezi sa Isusom je to što nas On prihvata onakvim kakvi jesmo. On od nas može napraviti nove ljude, On nas može izliječiti, On nas može izmijeniti, On nam može dati novi život.

Isusov život na Zemlji znači da, kad Ga lično upoznamo, možemo naći odgovore na pitanja morala koja nas muče. Isusov život znači da se možemo nadati boljoj budućnosti, kako sada, tako i vječno.

Odlomak iz knjige „Mostovi života“, prof. dr Miroslav Pujić

 

Comments are closed.