Comments are off for this post

Intervju sa dr Benom Karsonom

Sjedeći u radnoj sobi baltimorskog hirurga Bena Karsona, zapodjenuo sam s njim razgovor; tako smo se dotakli i pitanja evolucije i nastanka života. Dok smo se gledali licem u lice, okruženi tomovima naučnih knjiga na policama i modernom tehnološkom opremom na njegovom radnom stolu, činilo se umjesnim što razmišljamo o tome ko smo i odakle potičemo.

Karson: Kao i ovaj kompjuter. Ako uđete u sobu i ugledate kompjuter, ne biste pomislili da se on jednostavno dogodio. On nije nastao slučajno.

DŽK: Dakle, zašto tako mnogo ljudi vjeruje u nasumično stvaranje univerzuma – i samog života. Ili, da to drugačije sročimo, zašto je predmet evolucije toliko značajan?
BK: Sve se svodi na pitanje vlasništva. Ko je vlasnik kosmosa, ko je vlasnik Zemlje, ko je vlasnik vašeg života? Oni koji vjeruju u evoluciju i u naturalističko objašnjenje svemira, konačno vide sebe kao krajnje vlasnike – kao tvorce i najveći izvor autoriteta. Na taj način oni ne odgovaraju ničemu i nikome, jer ništa nije više od njih samih.

Kako se to desilo? Koje su posledice prihvatanja evolucionističkih gledišta o ljudskom porijeklu? Kako to utiče na društvo i na način na koji mi vidimo sebe?
Vjerujući da smo proizvod nasumičnog čina, mi eliminišemo moral i temelj etičkog ponašanja. Jer, ako ne postoji nešto što je moralni autoritet, možete činiti što god hoćete. Sve prikazujete kao relativno i nema razloga postojanju bilo koje od naših uzvišenijih vrijednosti.

Ako smo svi proizvod slučaja, nasumičnog raspoređivanja atoma, i živimo u jednom determinističkom univerzumu koji je jednostavno posledica fizičkih interakcija, zar sve ne izgleda uzaludno?
Da, tokom svog obrazovanja morao sam da učim evolucionističke teorije, a kao bogobojazan hrišćanin, pitao sam se kako da spojim Boga i evoluciju. Istina glasi da ih ne možete spojiti – morate da izaberete jedno ili drugo.

Vrlo mnogo hrišćana suviše se predaje „nauci“, priznajući ne samo opažene činjenice nego i tumačenja usmjerena protiv Boga. Da li Vam često postavljaju pitanje kako možete istovremeno biti i logičan naučnik i hrišćanin?
Da, i moj odgovor je da što više razumijete nauku, to manje možete vjerovati da je sve samo slučajnost! Pogledajte samo mozak, sa milijardama i milijardama neurona, i 100 milijardi veza, i kako se on sjeća svega što je ikada vidio i čuo…

Svega? To izgleda nije prava slika bar mog mozga! Sve vrijeme zaboravljam.

Postavite sondu na hipokampus jednog osamdesetogodišnjaka, i on će vam doslovce izgovoriti riječi iz neke knjige koju je čitao prije 60 godina. To je izuzetno složen i usavršen organ. A ne kao vjerovatan rezultat slučajnih procesa.

Čak ne ni sasvim postepeno? 

Čak ni kad je riječ o stvaranju jedne jedine ćelije. A jednoćelijski organizam je takođe čudesno složen – ćelijske membrane, jedro /nukleus/, jedarce /nukleolus/ , mitohondrije… Sem toga, dajemo evolucionistima suviše prostora ako počnemo od jedne ćelije. Pokušajte da krenete od inertne supstance!

Ali, pretpostavimo da imate tu prvu ćeliju?

Čak i ako prihvatite teoriju evolucije – razvijanje usavršenijeg organizma u ovom teoretski „logičnom“ obliku, onda mora postojati kontinuum organizama. A zašto je evolucija skrenula u tako mnogo pravaca – ptice, ribe, slonovi, majmuni, ljudska bića – ako postoji neka sila koja evoluira do maksimuma? Zašto nije sve čovjek – superiornije ljudsko biće? Darvin je posebno izjavljivao da se njegova teorija temelji na otkriću međuvrsta, i bio siguran da ćemo ih pronaći. Više od sto godina posle toga, mi ih još nismo pronašli. Čak ni najraniji fosili ne pokazuju takve međuoblike.

Uzmite jednostavan slučaj prelaza od majmuna do čovjeka. Trebalo bi da bude lako pronaći obilje fosilnih ostataka buduću da je, prema evolucionističkoj teoriji, to najbliži prelaz. Ako možemo naći tako mnogo fosila dinosaurusa, koji su mnogo udaljeniji u evolucionoj šemi, trebalo bi da imamo puno dokaza o međuoblicima između majmuna i ljudskih bića. Međutim, nemamo ih. Imamo vrlo malo navodnih međuvrsta – kao što je „Lusi“, zasnovanih na maštovitoj rekonstrukciji sa mnogo dodavanja. Danas imamo ljude sa znatnim urođenim abnormalnostima čiji bi skeletni ostaci izgledali kao nedostajuća karika. Tako „Lusi“ predstavlja izolovan slučaj, a trebalo bi da postoji više „Lusi“ kada bi prelaz od majmuna do čovjeka bio istinit.

Isto tako, postoji problem nesvodivo složenih organizama – ideja da bi sve trebalo da bude tu odjednom da bi mogli da funkcionišu. Kako bi svi kompleksni djelovi mogli da se razvijaju simultano – kao u oku, na primjer?

 Da li vas brine što se tako mnogo naučnika ne slaže sa vama? Najzad, 99 posto njih može reći da niste u pravu!

Prije Darvina većina naučnika su bili hrišćani. Čak je i Darvin odgajan kao hriščanin, ali je postao ogorčen. Krenuo je da dokaže da postoji još jedno objašnjenje za život. Ja ipak moram odati tom čovjeku priznanje – bio je silan posmatrač. Na Galopagoskim ostrvima pronašao je zebe sa debelim kljunom koje su bile u stanju da razbiju tvrde sjemenke. Takođe je otkrio iguane i kornjače sa različitom prilagođenošću. Prema tome, zaključio je da ti organizmi evoluiraju, i bio je u pravu što se tiče mikroevolucije – prilagođavanja na prirodnu sredinu. Zamislite da vas hrane samo kad biste „zakucali“ loptu u koš…

(Pitao sam se u čudu na šta sad cilja! Evolucija košarkaša? Ali, onda je on objasnio poentu).

Samo bi visoki ljudi dobijali hranu i preživljavali. Oni bi svoje gene za visinu prenosili na svoje potomstvo. Da li je to evolucija ili prilagođavanje? Očigledno ovo drugo. Jer, evolucija znači da se jedan organizam konačno promijeni u drugi sasvim različit, a nema dokaza za takvu promjenu. Bog priznaje prilagođavanje, koje govori o predivnom Tvorcu koji je svojim stvorenjima podario dosta fleksibilnu genetsku strukturu da bi mogli da se prilagode. Ali to nije evolucija.

(Zatim smo svoj razgovor usmjerili ka nebu.)

Pogledajte, takođe, složenost univerzuma. Teleskop Habl otkrio nam je mnogo više o svemu. No, naša galaksija je samo jedna sićušna tačka u velikom programu kosmosa, a postoji mnogo više od onoga što znamo. Čak i u našem sunčevom sistemu. Mi se okrećemo u orbiti udaljenoj 93 miliona milja od Sunca. Kad bi udaljenost iznosila 92 miliona milja, pretvorili bismo se u pepeo; da je 94 milona milja, postali bismo smrznuta lopta. Ima tako mnogo toga – sve je tako neobično organizovano, uz ogromnu složenost. Kako se to događa?

Zatim, uzmimo ideju o nastanku svemira. Naučnici govore o drugom zakonu termodinamike, koje glasi da sve teži stanju dezorganizovanosti…

(Možda je vidio moj radni sto, proletelo mi je kroz glavu!)

Dakle, kako bi naš nevjerovatno organizovani univerzum mogao da nastane kao rezultat Big benga? To je sasvim oprečno drugom zakonu termodinamike, koji kaže da bi rezultat bio manja organizovanost, a ne veća! Naučnici moraju biti dosledni.

Nekoliko završnih misli?

Konačno, ako prihvatite teoriju o evoluciji, odbacujete etiku, ne morate da se pridržavate moralnog kodeksa, vi sami upravljate svojom savješću temeljeći se na sopstvenim željama. Nemate potrebe za nečim kao što je nesebična ljubav, kao kad, recimo, otac uranja u vodu da spase sina koji se davi. Možete odbaciti Bibliju kao nebitnu, kao zbirku suludih priča, jer smatrate da ona nije saglasna sa naučnom misli. Možda ćete biti kao Lucifer koji je rekao: „Izjednačiću se s Višnjim.“

Možete li dokazati evoluciju? Ne. Možete li dokazati stvaranje? Ne. Možete li upotrebiti intelekt koji vam je Bog dao da odlučite da li je nešto logično ili nelogično? Da, apsolutno. Sve se svodi na „vjeru“ – a ja je nemam dovoljno da bih vjerovao u evoluciju. Suviše sam logičan!

Džonatan Galager

Comments are closed.