Comments are off for this post

Heroj hrišćanskog zvanja

Vjekovi se obilježavaju herojima, a ličnosti herojstvom. Hrišćanski heroizam znači vladanje nad sobom prema načelima Božje Riječi. Heroji su oni mladi ljudi i žene koji umiju da vladaju sobom, čije su odluke čvrste i namjere nepokolebljive. Oni su neprekidno budni i traže Hristovo prisustvo u svakodnevnim dužnostima i poslovima. Svaki mladić i djevojka mora da bije svoju ličnu bitku za pobjedu nad sobom, ali ni Bog ne može da nas učini herojima ako ne tražimo njegovu pomoć i saradnju.
Heroizam znači daleko više od fizičke snage. On znači da “riječ Božja u vama stoji” i da ste “nadvladali nečastivoga”. 1. Jovanova 2,14. Biblijski heroizam znači um koji je navikao da misli jasno i trezveno prema načelima „zdravog duha u zdravom tijelu”. Hrišćanski heroizam znači posjedovanje božanske prirode i vjernost Božjim zahtjevima do kraja. Heroizam pita za put, a ne za cijenu, i kao što se magnetska igla drži sjevera, tako se heroizam drži pravde makar se nebo srušilo. Herojske ličnosti se ne mogu ni kupiti ni prodati. Vjerni i pošteni do srži, oni zastupaju istinu čvrsti kao stijena i svojim primjerom svijetle onima koji su u tami. Mnogi zanemaruju male dužnosti zato što su male, ali hrišćanski heroizam znači vjernost u najmanjoj stvari. Vođeni pravim načelima u malim stvarima, četvorica mladića na vavilonskom
dvoru stvorili su navike, navike su formirale karakter, a karakter je odlučio njihovu sudbinu za sva vremena. Bog je doveo Danila i njegove drugove u vezu sa velikim ljudima Vavilonskog carstva da bi ih upoznao sa pravim načelima herojske religije. Njihovo herojsko ispunjavanje
malih dužnosti donijelo im je visoko priznanje i zvanje heroja hrišćanskih načela.
Kako se postaje heroj hrišćanskog zvanja? Danilo je od roba postao slobodnjak i od sluge gospodar onog trenutka kada je “u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola”. Danilo 1,8. Pravo herojstvo počinje u srcu skriveno od bilo čijeg pogleda osim
Božjeg. Danilova biografija počinje podacima da je bio dijete iz porodice judejskih careva, ali to nije bila osnova za njegovu odluku. Međutim, njegova odluka govori da je bio vaspitan u duhu vjernosti Božjim načelima prave trezvenosti i umjerenosti.
Kao student na vavilonskom univerzitetu cara Navuhodonosora, zajedno s ostalim jevrejskim studentima smatran je članom carske kuće sa posebnim prednostima. Trebalo je da se hrani za carskom trpezom za sve vrijeme školovanja, koje je trajalo tri godine, a onda da “stoji pred carem” (Danilo 1,5). Ali ovaj budući heroj vjere znao je da je hrana i piće sa carskog stola simbol sjedinjenja sa carem i njegovom neznabožačkom religijom. Suočen sa idolopokloničkim bogosluženjem, Danilo je odlučio da ostane vjeran Bogu i sjedinjen s njegovom silom i mudrošću.
Iako je hrana sa carevog stola značila carevu naklonost prema ovim mladićima i brigu za njihov fizički i duhovni napredak, pre iznošenja na sto ona je posvećivana idolima i služila se u čast vavilonskih bogova. U ovakvom slučaju, vernost prema jedinom Bogu zabranjivala je Danilu i njegovim drugovima da je prihvate.
Čak i sama želja za tom hranom značila bi odricanje od vjere i gaženje načela Božjeg Zakona. Osim toga, iz roditeljskog doma Danilo je ponio prava načela trezvenosti i umjerenosti u ishrani. Bio je svjestan svoje odgovornosti Bogu za sve urođene i stečene sposobnosti tijela i duha.
Pripreme za pretapanje Danila i njegovih drugova u podanike ovog neznabožačkog carstva i religije bile su smišljene i postupne. Upravitelj dvora im je najprije nadjenuo vavilonska imena. Danilo je postao Valtasar, ali promjena imena nije mogla da promijeni njegov karakter. Jevrejsko ime Danilo značilo je “Bog je moj sudija”, i Danilo nije iznevjerio nade svojih roditelja. Stupajući u dvor svojih pobjednika, Danilo se nije osjećao kao pobijeđen. Bio je voljan da sluša sve one koji su imali pravo da mu zapovijedaju, ali nije dozvoljavao da ga iko skrene s puta
dužnosti, pravde i istine.
Danilovi novi gospodari brzo su uvidjeli da ga nikakva prijetnja silom neće odvojiti od biblijskih načela koja je usvojio u roditeljskom domu. Iako je to moglo značiti uvredu za cara i gubitak čak i života, Danilo je odlučio da ostane vjeran božanskim prirodnim i moralnim principima. Mogao je naći mnoga izvinjenja za skretanje od svoje privrženosti jednostavnosti i umjerenosti, ali ih on nije tražio. Strah Božji bio je temelj njegovog herojskog držanja pred opasnošću. “Danilo je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvoraničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja.” Danilo 1,8.
Ni u jednom trenutku Danilo nije postupao nepromišljeno. On nije želio da se istakne niti je htio da bude osobenjak. Jedino što je tražio bilo je da ne uvrijedi Boga. Znao je da bi i najmanje odstupanje od principa oslabilo njegove moralne snage. Zato se čuvao prvog pogrešnog koraka, i nije zažalio. Njegovo herojstvo bilo je bogato nagrađeno. Mnogo kasnije, u dubokoj starosti, napisao je u svojoj knjizi: “I dade Bog Danilu te nađe milost i ljubav u starješine nad dvoranima.” Danilo 1,9. Svoj uspjeh Danilo nije pripisao sebi nego Bogu. Bilo je to njegovo herojstvo, ali on ga je nazvao Božjom milošću! Uzimajući “povrće za jelo” i “vodu za piće”, postao je sa svojim drugovima “ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela”. Danilo 1,12.15. A kad je došlo vrijeme polaganja ispita pred carem, “u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj, nađe se da su deset puta vrsniji od svih”. Danilo 1,20.
Svojom razboritošću i pravednošću, čistotom i dobrotom u svakodnevnom životu Danilo je dokazao da je vjeran principima naučenim u djetinjstvu. Vjeran i odlučan, on se potčinio božanskom vođstvu, tako da je Bog mogao kroz njega da izvede svoje namjere.
Danilov život je ilustracija onoga šta sačinjava posvećen karakter. On je lekcija za sve nas, naročito za mlade. Striktno usaglašavanje sa Božjim zahtjevima je blagotvorno za zdravlje duha i tijela. Da bismo postigli visok moralni i intelektualni nivo, potrebno je da tražimo od Boga
snagu da poštujemo strogu uzdržljivost u svim životnim navikama. U iskustvu Danila i njegovih drugova vidimo trijumf principa nad iskušenjem apetita. Njihov primjer pokazuje da mladi ljudi, držeći se religioznih principa, mogu da pobjede želje tijela i da ostanu vjerni Božjim zahtjevima, bez obzira na cijenu.
Najveća potreba svijeta je potreba za ljudima — ljudima koji se ne mogu ni kupiti ni prodati, ljudima koji su iz dubine duše vjerni i poslušni, ljudima koji se ne boje da nazovu grijeh njegovim pravim imenom, ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu, ljudima
koji će se držati pravde makar se i nebo srušilo.
Uspjeh ne dolazi slučajem niti zdravlje srećom. Herojstvo se ne stiče preko noći, ali nagrada traje vječno.

Comments are closed.