Comments are off for this post

Duhovna kapitulacija

“Treće godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, dođe Navuohodonosor, kralj Vavilona, na Jerusalim da ga opsjedne. Gospod mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjeg; on ih dopremi u zemlju Senar i pohrani predmete u riznici svojih bogova.” (Danilo 1,1-3).
Prvi stih prvog poglavlja Knjige proroka Danila počinje opisom kraja. Zamislite dugu povorku porobljenih Izraelaca kako hodaju prašnjavim pustinjskim putem iz Judeje u Vavilon. Bio je to konačni kraj jednog dugog razdoblja u izraelskoj istoriji koji je okončan sveopštim porazom. Vojni otpor Judejaca bio je skršen, Hram spaljen, jerusalimski zidovi srušeni, a ostatak zemlje temeljito opljačkan.
Pred njima je bio nov i neizvjestan početak u zemlji koju nisu poznavali i među narodom koji će njima gospodariti. Bio je to kraj svega čemu su se nadali, kraj života o kakvom su slušali u Hramu i kraj budućnosti s Bogom o kojoj su propovijedali. Vjerujem da su u tim trenucima čak i najgorljiviji Izraelci morali barem naslućivati zapanjujuće razmjere poraza –materijalne, socijalne, kulturne i duhovne.
Ipak, stvarne razmjere gubitaka mogli su razumjeti samo oni koji su vjerovali proročkom tumačenju uzroka ove nacionalne tragedije. Ovo nije
bio običan rat, obični poraz, već prvi nagovještaji kraja posebnog odnosa između Boga i Izraela. U ušima dobro upućenih u istoriju Izrailja možda su odjekivale riječ koje je Bog izgovorio Samuilu kada su izraelski glavari zatražili da im pomaže kralja. “Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja carujem nad njima.” (1. Samuilova 8,7) Sveopšte rasulo, raspad države, strah, neizvjesnost i gubitak slobode bili su posljedice tog odbacivanja koje je počelo vjekovima prije. Malo je pojedinaca ili naroda koji su lično “dotaknuli dno”. Dovoljno je reći da je ovo iskustvo sužanjstva u kojem se Izrael tada našao ostavilo dubok
trag na kolektivnoj svijesti izraelskog naroda. Ništa više nije moglo biti isto.
Dobrim poznavaocima stare ali i savremene istorije Izraela, posljedice ovog iskustva vidljive su i danas.
Pred njima je bilo novo razdoblje u kojem ne samo da je trebalo preživjeti, već iznova stvoriti temelje za novi početak. Izrael je bio poput
razbijenog krčaga čiji su komadići ležali posvuda čekajući da ih netko ukloni ili sastavi. Pitanja su vjerovatno navirala poput bujice, a odgovora je bilo malo.
Obeshrabrenja, sumnji i optužbi bilo je u izobilju, a malo je bilo onih koji su vjerodostojno mogli i znali reći što donosi sutra. Više nego ikada u istoriji, izraelski je narod trebao riječ istine, objašnjenje, sigurnost, nadu i vodstvo.
Većina dosadašnjih duhovnih i civilnih vođa bila je već pobijena ili su zajedno s njima gutali prašinu na putu u novu domovinu koju nisu željeli. Osjećaj poraza i potpune propasti teško se mogao previdjeti.
Siguran sam da se tada, kao i danas u sličnim situacijama, mogao čuti niz pogrešnih pitanja. Gdje je bio Bog? Zašto je dopustio ovakvu
tragediju? Što je s Njegovim obećanjima? Ovakva pitanja neizostavno pretpostavljaju da je Bog djelimično i potpuno odgovoran za sve loše
što se događa u životu pojedinca ili naroda. Ovakve teške okolnosti nisu najbolje okruženje za uravnoteženo i cjelovito promišljanje uzroka tragedije, ali Izrael nije mogao birati niti čekati neko bolje sutra kada bi u miru i bez tereta prošlosti mogao tražiti put izlaska.
Odgovore je morao potražiti odmah i to u okolnostima koje su imale otrežnjujući učinak.
Bog je otpočeo proces preobraženja stvarajući tako uslove za ponovni povratak u Obećanu zemlju. Bog je slao proroke poput Jeremije, Jezekilja i Danila, koji su svojim životom i prorokovanjem pozivali narod da ponovno prihvati Jehovu kao svog Boga. On im je dao uvid u neposrednu budućnost, pozvao ih na vjernost i obećao povratak u Judeju. Danilov život bio je živi dokaz da ih Bog nije odbacio, već da vjernost Jehovi donosi korjenite promjene i omogućava čudesan, pobjedonosni život u zarobljeništvu. Danilo je bio najbolji od svih studenata na Navuhodonosorovom dvoru i povjeren mu je jedan od najodgovornijih položaja u Vavilonu.
Kako su godine prolazile, rastao je i njegov uticaj, a svaki pokušaj da ga se ukloni završio je još većim uticajem izraelskog Boga. Zajedno s
Božjim, rastao je i Danilov ugled. Danilo i njegovi prijatelji postali su sve ono što Izrael nije htio biti, moralne vertikale društva i utjelovljenje
vjere i poslušnosti Bogu. Nepokolebljiva vjera u Božja obećanja odvela ih je u užarenu peć, ali su iz nje izašli neokrznuti. Uslijedio je
nezapamćen obrt i zapanjeni kralj vratio je Danila na prvobitni položaj javno priznajući nadmoć živoga Boga.
Bog je Danilu dao jedinstveno razumijevanje istorije tako da je on, sužanj, postao gospodar koji je podučavao i čije su se riječi slušale,
poštovale i ispunjavale. Poznata izreka u slobodnom prijevodu “presuda je na zidu” (“writting is on the wall”) očigledni je podsjetnik na
posljednju noć Valtazarove vladavine kada je Danilo jedini mogao protumačiti tajanstveni rukopis na zidu kraljevskog dvora. Valtazar
nije proslavio Boga i On mu je oduzeo kraljevstvo.
Nezapamćen obrt u odnosu na uvodne stihove kojima smo otpočeli ovo razmišljanje! Sužanj je postao gospodar situacije, a samo naizgled
“poraženi” Bog sudio je vavilonskim kraljevima.
Razmjeri Danilovog ugleda vidljivi su iz činjenice da ga je Darije, vladar novog medo-persijskog carstva, zadržao na istom položaju.
Svaki novi obrt samo je ojačao Danilov položaj i učinio ga još vjerodostojnijim svjedokom Božje moći.
Povratak Bogu moguć je zahvaljujući vjeri i pouzdanju u Boga koji nam se objavljuje, čini čuda, spašava i poraze pretvara u pobjede.
Danilovo nepokolebljivo prihvatanje Božjih obećanja, neustrašivo praktikovanje vjere, svakidašnja molitva i vjerodostojan život učinili
su ga primjerom što Bog može učiniti s cijelim izraelskim narodom ako Ga ponovno prihvati kao svojeg Boga. Danilo je ponikao u narodu koji
je duhovno bankrotirao. Narodu koji je iskusio kraj trebao je novi početak.
Danilov život postao je tako putokaz koji je svako mogao i trebao slijediti.
Život u Vavilonu počeo je u tragičnim okolnostima zarobljeništva, a završio kao istorijska ličnost nezapamćenog ugleda čiji život nadahnjuje naraštaje hrišćana u svim vjekovima

— Darko Pirija —

Comments are closed.