Comments are off for this post

Duboko skriveno, a ipak se može vidjeti

Kad je prvi puta vidio kompas, Albert Einstein je imao pet godina. Igla kompasa ga je očarala.
Kako god da je okretao i prevrtao tu napravu, pokušavajući je prevariti da pokaže neki novi smjer, igla kompasa se uvijek okretala prema sjeveru. To je pravo čudo, mislio je on.
Einstein je volio pričati o trenutku kad je prvi put naslutio da se “nešto duboko skriveno” nalazi iza stvari. Radoznali dječak nastavio je proučavati te skrivene sile i postao veliki fizičar koji je dokazao ono što je bilo teško objasniti i ustvrdio ono što
se nije moglo vidjeti — tajanstvenu vezu između energije i tvari, onoga što se ne vidi a što određuje ono što se vidi.

Čudo u Pavlovom životu
Život s Isusom zapravo je bilo čudo u Pavlovom životu. Ono što se nije moglo vidjeti djelovalo je na najskriveniji dio njegovog života, gdje se rađaju misli, grade vrijednosti i donose odluke. Ono što se nije moglo vidjeti, djelovalo je na njegov unutrašnji život i oblikovalo karakter koji su svi mogli vidjeti kao plod Božje divne milosti. Kako se to događa? Pavlovo objašnjenje je jednostavno: “Ljubav Hristova potpuno nama ovladava.” (2. Korinćanima 5,14) Riječ prevedena kao “ovladava” može značiti “zatvoriti, okrušiti, upravljati, stegnuti”. Pavle objašnjava da nas Isusova ljubav drži u snažnom stisku. Ali to držanje nije statično. Ono je dinamično i snažno. Poput zastrašujućeg splavarenja Zamislite kako je zastrašujuće splavariti u razbjesnjelim brzacima rijeke Colorado. Pobjesnjela pjenušava snaga nosi vas između strmih stjenovitih litica. Ne možete plivati uzvodno i ne možete se uhvatiti za litice i popeti se uz njih. Rijeka vas nosi u tačno određenom smjeru, nema stajanja, okretanja ili izlaska. Tu ste do samog kraja, izbezumljeni od straha, ali nevjerojatno uzbuđeni. Zamislite Hristovu ljubav koja vas okružuje poput stijena koje se uzdižu sa svih strana; ne možete skrenuti desno niti lijevo. Zamislite Njegovu ljubav koja vas nosi naprijed kao silna uzburkana voda u rijeci; ne možete ostati na istom mjestu. To je ljubav koja prožima vaš život — sve što jeste i što imate. To je ljubav koja korjenito mijenja sve vrijednosti u vašem životu i vodi vas jednim moralnim načelom. Usmjereni ste na jedno. Imate jednu želju, jedno gledište, jedan izvor misli i djela: Isus Hrist! On je izvor ljubavi koju drugi mogu jasno gledati zbog onoga što ste postali — Isus u nama pokazuje se kroz nas. (2. Korinćanima 5,15.17; usporedi s Filipljanima 2,21; 3,7-14). Ono što je usmjerilo Pavla — dok se još ništa nije naziralo na vidokrugu njegovog života — bila je Hristova ljubav. “Za me je uistinu život Hrist”, govori on vjernicima u Filipi (Filipljanima 1,21). Za njega je Isus bio ono što je za magnetnu iglu sjever. Isus je neprestano preusmjeravao njegov moralni i duhovni kompas pri svakom okretu.

Izvan sebe — za Isusa

Jeste li ikada pratili labradorskog retrivera do ruba jezera sa štapom u ruci? Kako se približavate jezeru, on počinje poskakivati i dahtati. Ako zamahnete štapom u krug iznad glave, i on će kružiti oko vaših nogu, poskakujući i lajući. On je izvan sebe — usmjeren, nestrpljiv, spreman pojuriti. Niko ne treba učiti labradora da aportira ili donese takav bačeni štap. To mu je u krvi. On je lud za trčanjem i donošenjem štapa ili sličnog predmeta. Onog trenutka kad bacite štap, i prije nego što ga vidi u zraku, on kreće za njim. “Ako smo bili izvan sebe”, kaže Pavle, “to je radi Boga.” (2. Korinćanima 5,13) Drugim riječima, mi smo ispunjeni, oduševljeni, zaokupljeni, izvan sebe, pa čak i radikalni — za Hrista. Kao u slučaju snažnog instinkta retrivera, nošeni smo snažnom vizijom i žarom. Promatrajući Pavlov život, uviđamo da nešto silno — nešto što se ne vidi — djeluje na ono što se vidi: naporan rad, zatvorsku kaznu, batine, bičevanje i kamenovanje, beskrajne kilometre na prašnjavim putovima i uzburkanim morima, umor, bol i noći bez sna, glad, hladnoću, izlaganje opasnosti, dan i noć na olupini broda. Ono što se vidi jest njegov moralni i duhovni izbor, njegov život i način života, njegova vjera i vjernost (2. Korinćanima 6,3-10; 11,22-33; Filipljanima 3,7-10). Ti trenuci iz njegovog života pružaju nam sliku koja pomaže da razumijemo da ga Hristova ljubav nagoni da više ne živi sebi. Vijest Evanželja, vaænost Božjeg djela za izgubljene, Božji narod, Božja čast — to je Pavlu bilo važnije od svega, čak i od njega samog: Učinit ću sve za Isusa. Bez ikakve nagrade. Bez ograničenja. Bez uvjeta. Bez obzira na cijenu.

Vrijedna umiranja

Kako Hristova ljubav dopire u nečiji unutrašnji, lični svijet misli, osjećaja, vrijednosti i volje? Kako postaje takva upravljačka snaga koja može oblikovati čovjekov unutrašnji život i mijenjati njegov vanjski svakodnevni život? Pavlova usmjerenost prema unutrašnjosti izravno ukazuje na srce koje se teži čvrsto uhvatiti za nevidljivu stvarnost Hristove smrti: “Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli. A on je umro mjesto sviju, da žîvî ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i vaskrsnuo za njih.” (2. Korinćanima 5,14.15) Pavle ovdje govori o Hristovoj smrti koju je On podnio umjesto nas i o njezinom značenju za naš život: Budući da je Hrist umro, mi umiremo! Mi umiremo svojem “ja”. Umiremo sebičnom življenju. Umiremo strastima i požudama koje nas obuzimaju. Umiremo vrijednostima ovoga svijeta i njegovim takozvanim dragocjenostima. Umiremo udobnosti svakodnevnog života. Tada Hristova ljubav doslovno postaje ljubav za koju vrijedi umrijeti. “S Hristom sam razapet na krstu”, uzvikuje Pavle, “živim — ali ne više ja, nego Hrist živi u meni.” (Galatima 2,19.20) Ta nevidljiva stvarnost silno poručuje: “Dakle, ako je ko u Hristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo Isus želi djelovati u samoj bîti našeg bića i postati izvor nevjerojatnih misli i djela za nas. je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5,17) Postajemo nova tvar, nova osoba iznutra i izvana. Vrijednosti u životu se mijenjaju. Gubimo zanimanje za ono što smo nekada cijenili; nove vrijednosti su iznenađujuće dobrodošle u našem životu. Promjena je nevjerojatna i neshvatljiva, ali ipak u potpunosti stvarna. Nevidljivo se spaja s vidljivim u najskrivenijem dijelu našega života gdje se rađaju misli, oblikuju stavovi, urezuju vrijednosti, donose odluke. Mi bivamo promijenjeni obnavljanjem svog unutrašnjeg bića pod uticajem milosti i sile Svetoga Duha (Titu 3,3-7; Jovan 3,5-8, 1. Jovanova 3,9). Isus zaokuplja našu pažnju. Sada živimo da bismo Ga proslavili. Njegova slava nam je najvažnija. Njegovo djelo je na prvom mjestu.

Turista koji je posjetio misionarsku stanicu u kojoj je medicinska sestra njegovala teškog bolesnika od gube ustuknuo je od užasa i promrmljao: “Ne bih to radio niti za milion dolara!” Smiješeći se, sestra mu je odgovorila: “Ne bih ni ja! Ali za Isusa bih to radila bez ikakve nagrade!” Što bi ti učinio za Isusa, ne očekujući zauzvrat ništa? Nešto? Sve? Postoji li granica? Postoje li uslovi? Zašto bi ikada učinio nešto za Isusa? I u našem životu se može dogoditi čudo. Bez obzira jesmo na poslu, ili se rekreiramo, jesmo li u službi ili se odmaramo, Isus želi djelovati u samoj biti našeg bića i postati izvor nevjerojatnih misli i djela za nas. To će možda nadilaziti moć našeg razumijevanja. Ali, izloženi uticaju Njegove ljubavi, možemo provesti ostatak života težeći da je sve više razumijemo.

Larry Lichtenwalter

Comments are closed.