Comments are off for this post

Degeneracija

Kada je luksuzni automobil Lexus prvi put izašao, 1989. godine, televizijske reklame bile su praćene govorom glumca Jamesa Sloyana i vozilima koja su na ekranu izvodila neuobičajene akrobacije. No, iako su reklame promicale viši nivo vidljivog kvaliteta, te automobil niže cijene od suparničkih, samo je mali postotak ljudi doista kupio Lexus. Reklamna kampanja se, uprkos tome, nije smatrala promašajem stoga
što je Lexus imao dugoročnu strategiju.
Njihove reklame nisu nastojale samo potaknuti bogate, sredovječne kupce na što bržu kupnju, već su planirane tako da u mlađe gledaoce usade zamisao kako je Lexus poželjan statusni simbol, prigodni trofej, kruna budućeg uspjeha. I tako je, nakon 25 godina, Lexus postao japanski proizvođač prvorazrednih automobila s najvećom prodajom, te je određivao cijene kojima su dugo vremena vladali suparnički Evropljani. Lexusovi reklamni planovi su uspjeli!

Što još mediji prodaju?

Gotovo sva dostupna istraživanja navode kako mediji prodaju nasilje, i druge oblike destruktivnog ponašanja, na isti način na koji prodaju automobile. Ponavljana izloženost medijskim slikama mijenja pogled pojedinca na društvo u kojem živimo i postupno oblikuje ono što ćemo smatrati prihvatljivim i očekivanim. To ne znači kako će svatko ko gleda nasilje postati sljedeća osoba koja će u alkoholisanom stanju nenadano nekoga udariti šakom u glavu. No, jasno je da ponavljana izloženost treba uticati tek na mali dio gledateoca kako bi se stvari promijenile, kao i u slučaju automobilskih reklama. Čak i zanemariv porast broja nasilnih prekršitelja zakona može svima narušiti kvalitet života. Proučavanja procjenjuju kako će u dobi između pet i petnaest godina prosječno dijete svjedočiti nasilnom ubijanju (iako fikcijskom) oko 13.400 ljudi.
Djeca će, gledajući televiziju i igrajući video igre, vidjeti više nasilja no što je većina odraslih vidjela tokom cijelog života. Ovoj djeci je ubijanje jednako uobičajeno kao odlazak u šetnju. Djeca školske dobi provest će godišnje više vremena pred televizorom nego pred učiteljem. U stvari, istraživanja pokazuju kako će tokom života više vremena provesti u gledanju televizije nego u bilo kojoj drugoj aktivnosti u budnom stanju. Dakle, logično pitanje bi bilo: koje vrijednosti ova djeca mogu naučiti tijekom gledanja televizije ili igranja video igara?
Koje vrijednosti uče?
Analiza sadržaja programa koji djeca gledaju nagovještava kako je glavna poruka koju primaju to da je nasilje način na koji dobijate ono što želite. Druga, često ponavljana tema je prihvatljivost nasilja, ako žrtva to „zaslužuje“. Problem je u tome što svi smatraju kako su baš oni u pravu. Takva misao u stvari opravdava svako nasilničko ponašanje protiv bilo koga ko je u nasilnikovu umu „kriv“ ili „loš“.
Uticaj medija na društvo je podmukao i postupan. To je zajednički uticaj, a ne samo pojedinačna video igra ili televizijska emisija. To su stotine i hiljade ponovljenih poruka koje stalno iznova gledamo tokom dugih vremenskih razdoblja koje provodimo pred treptajućim televizijskim prijemnikom. Proučavanja su pokazala kako mediji – televizija, video igre, štampani materijali, pa čak i reklame u novinama i
časopisima – pune naš um maštarijama i slikama koje snažno utiču na naša vjerovanja, osjećaje, vrijednosti, a konačno i na naše ponašanje. A to može biti na dobro ili na zlo. Mnogi stručnjaci za ponašanje proučavaju načine na koje je medije moguće upotrijebiti za učenje dobrih vrijednosti. Oni pokazuju kako putem filmova i televizije djeca mogu biti poučena pozitivnim vrijednostima poput samokontrole, dijeljenja, spremnosti za pomaganje drugima te brizi za vlastito zdravlje. Televizija isto tako može proširiti njihov rječnik i poučiti ih matematičkim konceptima.Na žalost, tako dobrih emisija ima vrlo malo i samo povremeno. Mediji vrlo često prikazuju način života i patološke vrijednosne sadržaje, gdje se nepoštenje predstavlja na herojski način i opravdava se okolnostima, gdje se zločinačka djela isplate i predstavljaju uzbudljivu zabavu s malo loših posljedica.

Biblijski pogled

Opisujući vrijeme neposredno pred Isusov povratak apostol Pavle je upozorio kako će „u posljednje doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga“ (2.Timotiju 3,1-4).
Mediji, u svim svojim oblicima, zasigurno imaju određenu ulogu uticaja na vrijednosti današnjeg društva. Čini se kako s odmicanjem vremena jačaju pokazatelji koje je Pavle spomenuo.
Pisac, komičar i domaćin noćnog talk-showa, Steve Allen, u svojoj knjizi Vulgarians at the Gate: Trash TV and Raunch Radio: Raising Standards of Popular Culture (Vulgarianci na vratima: vulgarna televizija i nepristojni radio: podizanje mjerila popularne kulture) napisao je sljedeće: posljedice odgajanja miliona nedužne dječice u društvenom okruženju s obilježjima vulgarnosti, nasilja, brutalnih postupaka,
raspada porodica i opšteg nepoštovanja tradicionalnih pravila ponašanja, sledit će krv u žilama čak i najtolerantnijih posmatrača.“
Ne čudi stoga što nas je Bog pozvao na drugačija mjerila: „Sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli“ (Filipljanima 4,8).
Slike koje gledamo, posebno one vješto izrađene i kojima smo stalno izloženi, mogu imati vrlo dubok uticaj na naše misli, vrijednosti i stavove.
Što vaša porodica danas gleda?
•••••••••••••
Geoff Youlden

Comments are closed.