Comments are off for this post

Cjelina ili dio?

U gradu Long Beachu u Kaliforniji neki se čovjek zaustavio ispred restorana da kupi pečenu piletinu za sebe i mladu ženu koja je bila pored njega. Prodavač mu je pogreškom pružio kutiju s oznakom restorana, koju je koristio kao kamuflažu da novac odnese u banku. Čovjek je uzeo kutiju i njih dvoje su automobilom nastavili put. Kad su
se zaustavili u parku da uživaju u kupljenoj piletini, pronašli su skoro3.000 dolara. Što da rade? Uvidjevši da je došlo do zabune, čovjek se vratio u restoran i vratio prodavaču kutiju.
Prodavač je bio oduševljen: “Vi ste najpošteniji čovjek u gradu! Pozvat ću novinare da napišu priču o vama i slikaju vas.” “O, ne, nemojte to činiti?” molio je čovjek. “Zašto?” “Pa, vidite, ja sam oženjen, a žena koja je sa mnom nije moja supruga?”
Pošten, a ipak nepošten? Istinoljubiv? Ne, nimalo: integritet ne može biti djelimičan. To je unutrašnja postojanost, nešto suprotno licemjerstvu. Integritet se definiše kao stanje u kojem je osoba potpuna, jedinstvena, bez podjela, iskrena. Ta riječ u engleskom jeziku dolazi iz svijeta matematike — integer je cijeli broj (1, 2, 3 i slično), a ne razlomak (koji je samo dio cjeline). Na području etike integritet se smatra istinoljubivošću ili postojanošću nečijih misli, djela i riječi. To znači da budemo ono što tvrdimo da jesmo. Da činimo ono što kažemo da ćemo učiniti, dakle da govorimo istinu. Integritet određuje ko smo — istinoljubivi ljudi, a ne samo ljudi istine. Obnova utjehe na sve Sveto pismo povezuje buđenje u našem srcu s istinoljubivošću. “Te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obučete u novoga čovjeka, stvoreni na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti. Zato odbacite laž i ‘govorite istinu svaki sa svojim bližnjim’, jer smo udovi jedni drugih!” (Efežanima 4,23- 25; vidi Kološanima 3,9.10) Sticanjem novog identiteta u Hristu prilikom obraćenja, integritet stupa na glavnu pozornicu. Obući se u novog čovjeka u Hristu podrazumijeva da se napusti laž i ljudima oko nas govori samo istina. Govoriti istinu postaje obrazac koji slijedimo. Mi njegujemo istinoljubivost kao temelj međusobnog povjerenja u svim svojim odnosima. Ta istinoljubivost izražava pravdu i svetost (vidi Efežanima 4,24). “Svetost istine” širi naš moralni pogled dalje od biblijskog nauka i teologije o Bogu koji je svet (Otkrivenje 15,4). Prava stvarnost jest da su istina i istinoljubivost nešto sasvim osobno. Istina na djelu “Što je istina?” upitao je Pilat Isusa (Jovan 18,38). To je dobro pitanje, možda najdublje pitanje u cijeloj Bibliji. Ono odzvanja našom kulturom i sekularnim ili posvjetovljenim pogledom na svijet. Ono se nalazi u bîti onoga ko smo kao moralna bića. Sledeće pitanje glasi. “Jesam li ja istinoljubiva osoba?” Prije nego što je Pilat postavio pitanje, Isus je već izjavio: “Ja sam put, istina i život.” (Jovan 14,6) To je hrabra biblijska definicija: Isus je istina. Njegova narav i Njegov duh su istina. U svojoj bîti, istina je Osoba. To znači da je istina lična. Ona nije apstraktna, ona nije samo nauka. Ona se prvo bavi pitanjem karaktera i izražena je djelima i riječima osobe. Isusova učenja su istinita jer govore ko je On. Istina nas tako dovodi u ličnu zajednicu sa samim Izvorom života — Isusom Hristom. Njegova ličnost nam pruža primjer, nadu, ohrabrenje i snagu da budemo iskreni u svijetu obmane i laži. Istina traži od nas da preispitamo svoju ličnu unutrašnju moralnu dosljednost: “Jesam li ja istinoljubiva osoba? Jesam li ja, kao Isus, istinoljubiv do same srži svojega bića?”

Istina među ostatkom

U Otkrivenju je opisan Božji narod na kraju vremena kao besprijekoran i s neospornim integritetom, Čak i po cijenu života i materijalnih dobara. Nijedna laž ili prijevara neće se naći na usnama onih koji slijede Jagnje: oni su bez mane (vidi Otkrivenje 14,5). Sofonija je zabilježio: “Ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni.” (Sofonija 3,13) Kao prvenci koji su iskusili obnavljajuću silu Jagnjetove krvi, Božji narod oponaša i odsjajuje Hristovu istinoljubivost u riječima i djelima — jer On je nazvan Vjerni i Istiniti (Otkrivenje 19,11; 3,14). Oni razmišljaju na taj način. Hristov um je postao njihov vlastiti (Otkrivenje 7,1- 14; 14,1-5). Razlika između sila zla i Jagnjetovih sljedbenika jest razlika između obmane i istine, dakle onoga što izlazi iz njihovih usta (Otkrivenje 12,15.16; 13,5.6; 16,13.14; 14,5). Samo će istinoljubivi ljudi ući u Sveti Grad (vidi Otkrivenje 21,27; 22,14.15). Istina je moralna opredjeljenost. “Voljeti laž” ide dalje od “izgovarati laži”. Sklonost prijevari vodi k laži. Osoba koja voli prijevaru u srodstvu je s njom i ocem laži: svako govori u skladu sa svojom naravi (Jovan 8,44); dakle, ono što jesmo u samoj srži našega bića, savršeno odgovara našim djelima. Naša posvećenost istini ogleda se u našim riječima i djelima. Da bismo govorili i živjeli u skladu s istinom, mi prije toga moramo biti istinoljubivi ljudi. Istinoljubivost prodire dublje od nauka ili teorijskog razumijevanja Boga i Njegove istine u ovom zabludjelom svijetu. Ona se tiče svakog dijela našeg života. Vjerski i moralni aspekti su nedjeljivi.

Istinoljubivost i buđenje

Zašto Sveto pismo stalno iznova povezuje buđenje i istinoljubivost? Zato što je povjerenje temelj pravih odnosa. Društvo zahtijeva otvorenost i poštenje. Među nepoštenim ljudima ne postoji prava zajednica. Nepoštenje prema drugima nas kvari. Pozvani smo da budemo cjeloviti kako bismo održali i izgradili međusobne odnose. Integritet nam pomaže da živimo sa svojom braćom, sestrama, bračnim drugom, kolegom ili prijateljem. Tako možemo pogledati u oči nekoj osobi bez srama i krivice. Trebamo biti cjelovite osobe zbog međusobnih odnosa — i zbog Boga! Istinoljubivost nam pomaže da pogledamo sebe u ogledalu. Ona će nam omogućiti da pogledamo u oči svojem Spasitelju (vidi Otkrivenje 1,14; 2,18; 5,6; 6,16; 19,12; 20,11). Ne postoje izuzeci ili stepeni u istinoljubivosti. “Bog zahtijeva da istinitost obilježava život Njegovog naroda čak i u najvećim opasnostima.” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 553) Sjetite se događaja kad je Betsie ten Boom rekla pripadnicima državne tajne policije, Gestapou, gdje su ona i Corrie skrivale odbjegle Židove u svojem domu. Neko je iznenada pokucao na vrata i probudio strah u svima koji su sjedili oko stola na večeri. Sve je bilo uvježbano: svi su pomaknuli veliki sto u stranu, podigli prostirku koja se nalazila ispod njega, otvorili tajna vrata u podu, zgrabili svoje tanjire, pribor i ostalo što bi odavalo utisak da u kući boravi mnogo ljudi, i brzo se spustili u mrak. Kad je policija ušla, Betsie je stajala pored stola, kao da su večerali samo ona, njezin otac i Corrie. Nakon temeljitog pretraživanja svih prostorija, policija nikoga nije pronašla. Glavni zapovjednik je tražio od porodice ten Boom da im otkriju gdje skrivaju Židove. “Znam da su ovdje. Nemojte lagati!” Nakon napete tišine, Betsie je konačno priznala: “Oni su ispod stola.” U tom trenutku Corrie zamalo nije umrla od straha. Ali zapovjednik nije ozbiljno shvatio Betsie. “Nemoj me ismijavati! Reci gdje se nalaze?” “Oni su ispod stola”, ponovila je pokazujući u pod. Zapovjednik se samo nasmijao i otišao. Corrie je kasnije prekorila svoju sestru: “Zašto si im rekla da se nalaze ispod stola? Mogli smo ih sve izgubiti.”

Ali Betsie je bila čvrsta. Izabrala je istinu jer je tako odražavala Hristov um. Imala je povjerenja u Njega što se tiče istine i posljedica, bez obzira na sve. Ona bi uvijek rekla istinu. Nevjerojatno, kad je Betsie rekla istinu zapovjedniku Gestapoa, Bog je tu istinu upotrijebio da odvrati njegove misli. Nije niti pomislio da je njezina tvrdnja istinita, nije joj povjerovao i otišao je. Je li sigurno imati povjerenja u Isusa kad je u pitanju istina, istinoljubivost i govorenje istine? Kad je Isus naše mjerilo i identitet, imat ćemo povjerenja. Integritet u dubini našeg srca uvijek će odražavati našu povezanost s Hristom. Bit ćemo istinoljubivi ljudi, a ne samo ljudi koji poznaju istinu. “Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem. O Ëovječe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra? Čuvaj jezik svoj odà zla i usne od riječi prijevarnih.” (Psalam 34,12-14) Istina nam omogućava da pogledamo sebe u ogledalu. Ona će nam omogućiti da pogledamo i u Spasiteljeve oči.

Comments are closed.