Comments are off for this post

Čekaonica

Tog zimskog poslijepodneva u čekaonici gradske ambulante bilo je mnogo ljudi. Mnogo više nego inače. Sva sjedeća mjesta bila su popunjena, a oni koji nisu uspjeli pronaći mjesto za sjedenje, bili su prisiljeni stajati. Vrijeme je bilo oblačno, lagano je padao snijeg i duvao hladan vjetar, što je dodatno doprinijelo nervozi i nestrpljivosti svih koji su se tog poslijepodneva nalazili u čekaonici gradske ambulante. Uz žamor, kašalj i plač mališana čulo se svako malo i škripanje velikih i teških ulaznih vrata.
Bilo je tu onih koji su došli zbog mučnine, alergije, bilo je tu majki s malom djecom, onih s povišenom temperaturom, neki su došli previti rane, a neki na redovnu kontrolu. Neki su čekali nalaze analize krvi iz laboratorija, a neki su bili samo pratnja onima koje su doveli tog
poslijepodneva u ambulantu.
Bilo je tu ljudi svih generacija. Bili su tu i oni u radnim odijelima i oni u kravatama, neki u odorama državnih službi, neki skromno odjeveni, a neki skupocjeno i luksuzno. Neki su bili vrlo nestrpljivi, neki su tapkali u mjestu i u isto vrijeme vrtjeli palčeve u krug, neki su bili nervozni i vidljivo živčani, a neki su opet hodali od zida do zida. Čulo se i kukanje i glasno dobacivanje: “Hoću li već jednom doći na red?” Bilo je onih koji su se pitali onako tiho u sebi: “Što ako mi ljekar dijagnosticira neku neizlječivu bolest?” … Bojali su se što će im ljekar reći.
Oni stariji razgovarali su o politici, mlađi o sportu, glazbi i filmovima… neki su čitali novine, a neki razgovarali ili tipkali na mobilni telefon.
I svi oni čekali su isto, da ih ljekar pozove u ordinaciju! Svi?
Možda i ne baš svi jer je bilo i onih koji su jednostavno uzeli svoj kaput ili jaknu s vješalice, žurno i nervozno ga odjenuli i još brže nestali iz čekaonice. Jednostavno nisu imali strpljenja čekati. Samo je nekolicina mirno i strpljivo čekala i konačno dočekala da ih ljekar pozove u ordinaciju!
Samo su rijetki strpljivo podnosili svoje tegobe i bol u nadi da će uskoro biti izliječeni.
Svijet u kojem živimo nalikuje na veliku čekaonicu u kojoj također ima ljudi svih generacija. Ima onih koji su nestrpljivi i nervozni. Ima onih koji tapkaju u mjestu, neki hodaju od zida do zida, mnogi se boje sutrašnjice. Neki se bave politikom, neki negoduju i neprestano se bune, a samo rijetki mirno i strpljivo podnose bol, nepravdu i tegobe i čekaju… Svi mi čekamo…
A koga i što mi to čekamo?
Čekamo Isusa, našeg Izbavitelja! Isus će uskoro doći! Nećemo Ga još dugo čekati! Kako znam?
Vjerujem u Njegova obećanja da će se uskoro vratiti i osloboditi nas od bolesti, nepravde, straha, tuge, smrti…
Štoviše, siguran sam da će ispuniti obećanje.
A ti? Čekaš li Ga i ti? Jesi li spreman za Njegov trijumfalni povratak i izbavljenje ili si odustao i prepustio se kolotečini života?
Isus te brižno poziva da se pripremiš za Njegov slavni povratak kada će izbaviti sve koji su Ga strpljivo i mirno čekali i odvesti ih u nebeski vječni dom gdje će zauvijek prema Njegovu obećanju biti s Njim.
Čekanje može biti vrlo mučno i bolno, ali kada gledamo Hristova obećanja, naše se srce osnažuje i puni nebeskom nadom. Nemoj odustati i prepustiti se nestrpljenju! Pridruži se onima koji Hrista čekaju mirno i strpljivo… Isplati se!

Elvis Kovačević

Comments are closed.