Comments are off for this post

Кomunikacija i rješavanje konflikta

»Prilikom proslave zlatne svadbe, žena se obratila svom mužu: „Poslije pedeset godina, zaista si provjeren i pravi!“ Pošto je već imao probleme sa sluhom, muž je zatražio da mu ponovi šta je rekla. A kad je bio siguran da je dobro čuo šta mu je žena kazala, odgovorio joj je: „Poslije pedeset godina, zaista si i ti meni dosadila.“ To je bila tragedija u komunikaciji.« (Gordon Martinborough: Kako uspješno razgovarati sa bračnim drugom?)
Stari mudraci su obično ovako savjetovali mladiće: dok se udvaraju djevojkama, treba dobro da otvaraju oči. A kad se odluče i ožene svoju izabranicu, treba da zatvore oči… jer ako čine drugačije, neizbježno će se javiti sukobi između bračnih drugova.
U idealnim uslovima svaki brak počinje razdobljem koje je ispunjeno ljubavlju. Svaki novopečeni bračni par ubijeđen je da će njihov brak biti bolji, savršeniji od brakova njihovih roditelja, poznanika.
Međutim, po mišljenju stručnjaka, ljubavni zanos u braku traje najviše dvije godine. A veoma često i mnogo kraće. Zašto? Zato što za vrijeme udvaranja u drugoj osobi vidimo savršenog muškarca ili savršenu djevojku, koji/koja ima najsavršeniji karakter, frizuru, boju glasa, itd.
Međutim, kad intenzitet ljubavi malo opadne, počinju da smetaju čarape koje su ostale pored kreveta, nezatvorena zubna pasta, itd. Sve će to postati izvor konflikata.
Ono što nas zanima jeste: Kako riještiti konfliktne situacije? Koja je uloga komunikacije u rješavanju konflikta?
Možda je najveći problem upravo u tome što je – na osnovu raznih istraživanja – komunikacija ta koja najprije nestaje iz našeg zajedničkog života. A nakog njenog nestanka i najmanji problem će nam porasti do visine visokog brda, jer smo bez komunikacije nemoćni da riješimo konflikt ili problem.
Apostol Pavle nam savjetuje da pazimo da »sunce ne zađe u gnjevu našem« (Efescima 4,26). Veliki broj bračnih parova već se zapitao kako je moguće to postići?
Najvažnije je da trezveno i uz zdravo rasuđivanje ispitamo korake ka rješavanju problema.
Moramo biti svjesni da nam je Bog dao jedna usta i dva uha. Moramo naučiti najprije da slušamo druge. »Zato, ljubazna braćo moja, neka bude svaki čovjek brz čuti i spor govoriti i spor srditi se« (Jakov 1,19).
Neka naše riječi budu motivisane ljubavlju. Oprostimo, prije nego što druga strana to zatraži. Jer, u suštini, ja imam potrebu da mu/joj oprostim. »А budite jedan drugom blagi, milostivi, praštajući jedan drugom, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama« (Efescima 4,32).
Komunikacija nam u stvari pomaže da razumijemo samog sebe. Ono što izgovorimo, to ćemo i sami bolje shvatiti, razumjeti. A u isto vrijeme dobijamo i određeni duhovni mir. Stara poslovica iz Kirgistana kaže: „Prljava haljina se pere vodom, a duša izgovaranjem riječi.”
U rješavanju konflikta možda najvažnije pravilo jeste da moramo da naučimo da komuniciramo sa Bogom, i On će nas onda osposobiti da komuciramo i sa svojim bračnim drugom. Interesantno je kako je to starozavjetni prorok izrazio: »Gospod Gospod dade mi jezik učen da umijem progovoriti zgodnu riječ umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao učenici« (Isaija 50,4).
Komunikacija je kao malter koji se upotrebljava prilikom zidanja kuće. Kuća je od cigala, ali bez maltera, kuća ne bi mogla biti kuća.
Kada se pojavi neki problem i dolazi do razmimoilaženja u mišljenjima, neki često ne razgovaraju, jer na taj način žele da izbjegnu sukob. Jednostavno zatvaraju oči nad problemom. A drugi u ovakvim situacijama prosto eksplodiraju. Izgovaraju nagle riječi, ljutite rečenice. Naravno, ima i onih koji mudro razgovaraju, koji pažljivo iznose svoje mišljenje, pažljivo suočavaju stavove.
Neka naše načelo bude da otvoreno razgovaramo o problemu i da pri tom iznesemo više od samih činjenica.
Međutim, ono što je veoma značajno: ovo treba da činimo u najbolje vrijeme, na najboljem mjestu, u okviru određenih pravila. Na primjer, ne smijemo cijelo popodne utrošiti na jedan problem. Ako nismo riješili neki manji problem za 15 minuta, ili neki veliki, značajan problem za sat vremena, onda to je znak da i ne želimo da ga riješimo. Zapamtimo: igra mora da bude pravilna – znači, nema nadjevanja imena, nema prijetnji razvodom ili samoubistvom, nema ponižavanja na račun izgleda ili inteligencije, nema fizičkog nasilja, itd.
Teško je, ali je najbolje reći: »Žao mi je, draga moja. Nisam mislio da izazovem takva osjećanja kod tebe. Bio sam pod velikim pritiskom. Šef mi je baš pred kraj radnog vremena zadao neke složene zadatke. Čini mi se da planira da me otpusti.« A žena će najvjerovatnije ovako odgovarati: »Znači, u tome je stvar. Strahuješ da ćes izgubiti posao…«
Kada rješavamo određeni konflikt, komunikaciju nikad ne smijemo koristiti u cilju postizanja pobjede, nego da riješimo problem. Za pravog muža, nakon što pobijedi u raspravi sa svojom ženom, najmudrije što može da uradi jeste da se izvini.
Jednog čovjeka je nazvao njegov prijatelj.
– Šta radiš? – upitao ga je.
– Ništa, razgovaram sa ženom.
– Nemate valjda neki problem?
U ovome upravo leži naš problem. Razgovaramo samo onda kada smo već prisiljeni da riješimo nastalu teškoću.
A dok rješavamo problem, često zaboravljamo da imamo različitu pozadinu. Ušli smo u brak sa različitim navikama, potičemo iz različitih kultura, različito reagujemo i izražavamo svoja osjećanja. Tako se onda dešava da poneki muž kaže nešto svojoj ženi na veoma grub način, a nakon pola sata se već ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Potpuno zaboravlja na njihov konflikt. Dok njegova supruga, koja nije naviknuta na tako nešto, koja drugačije izražava svoja osjećanja, upada u depresiju sledećih petnaestak dana zbog muževljevog ponašanja.
Dok komuniciramo da bismo se približili jedan drugome, da bismo riješili određeni konflikt, u našem braku (i naravno u našoj komunikaciji) moraju biti prisutne tri stvari: milost, predanje i prihvatanje. Jer u bračnom životu nisu u dodiru samo tijela. I srca se dotiču. Upravo razgovorom otvaramo se jedno pred drugim, i dopiremo do emocionalnog svijeta onog drugog.
Ubijeđen sam da se većina problema koji se javljaju u braku mogu riješiti razgovorom. Ako se držimo apostolskog pravila da prije nego što sunce zađe oprostimo jedan drugome, ako ne odlazimo u postelju s neriješenom tugom i sa bolom u srcu, onda će čak i konflikti jačati našu vezu. Jer, dok učimo kako se prašta, dok razgovaramo u duhu pomirenja, mi u stvari slijedimo primjer svog Spasitelja. Ako nas je On spojio kao bračne drugove, On može i da sačuva tu zajednicu, može da bude prisutan u nama, u našim riječima, u našim odnosima.

Robert Erdeg, bračni i porodični savjetnik

Comments are closed.